1 Ne sudite da vam se ne sudi;
3 A zašto vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjećaš?
7 Ištite, i daće vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvoriće vam se.
8 Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvoriće mu se.
9 Ili koji je među vama čovjek u koga ako zaište sin njegov hljeba kamen da mu da?
10 Ili ako ribe zaište da mu da zmiju?
12 Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima: jer je to zakon i proroci.
14 Kao što su uska vrata i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze.
16 Po rodovima njihovijem poznaćete ih. Eda li se bere s trnja grožđe, ili s čička smokve?
17 Tako svako drvo dobro rodove dobre rađa, a zlo drvo rodove zle rađa.
18 Ne može drvo dobro rodova zlijeh rađati, ni drvo zlo rodova dobrijeh rađati.
19 Svako dakle drvo koje ne rađa roda dobra, sijeku i u oganj bacaju.
20 I tako dakle po rodovima njihovijem poznaćete ih.
23 I tada ću im ja kazati: nikad vas nijesam znao; idite od mene koji činite bezakonje.
28 I kad svrši Isus riječi ove, divljaše se narod nauci njegovoj.
29 Jer ih učaše kao onaj koji vlast ima, a ne kao književnici.