1 Ne sudite da vam se ne sudi;

2 Jer kakovijem sudom sudite, onakovijem će vam suditi; i kakovom mjerom mjerite, onakom će vam se mjeriti.

3 A zašto vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjećaš?

4 Ili, kako možeš reći bratu svojemu: stani da ti izvadim trun iz oka tvojega; a eto brvno u oku tvojemu?

5 Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega.

6 Ne dajte svetinje psima; niti mećite bisera svojega pred svinje, da ga ne pogaze nogama svojima, i vrativši se ne rastrgnu vas.

7 Ištite, i daće vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvoriće vam se.

8 Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvoriće mu se.

9 Ili koji je među vama čovjek u koga ako zaište sin njegov hljeba kamen da mu da?

10 Ili ako ribe zaište da mu da zmiju?

11 Kad dakle vi, zli budući, umijete dare dobre davati djeci svojoj, koliko će više otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole?

12 Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima: jer je to zakon i proroci.

13 Uđite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu.

14 Kao što su uska vrata i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze.

15 Čuvajte se od lažnijeh proroka, koji dolaze k vama u odijelu ovčijemu, a unutra su vuci grabljivi.

16 Po rodovima njihovijem poznaćete ih. Eda li se bere s trnja grožđe, ili s čička smokve?

17 Tako svako drvo dobro rodove dobre rađa, a zlo drvo rodove zle rađa.

18 Ne može drvo dobro rodova zlijeh rađati, ni drvo zlo rodova dobrijeh rađati.

19 Svako dakle drvo koje ne rađa roda dobra, sijeku i u oganj bacaju.

20 I tako dakle po rodovima njihovijem poznaćete ih.

21 Neće svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji oca mojega koji je na nebesima.

22 Mnogi će reći meni u onaj dan: Gospode! Gospode! nijesmo li u ime tvoje prorokovali, i tvojijem imenom đavole izgonili, i tvojijem imenom čudesa mnoga tvorili?

23 I tada ću im ja kazati: nikad vas nijesam znao; idite od mene koji činite bezakonje.

24 Svaki dakle koji sluša ove moje riječi i izvršuje ih, kazaću da je kao mudar čovjek koji sazida kuću svoju na kamenu:

25 I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i napadoše na kuću onu, i ne pade; jer bješe utvrđena na kamenu.

26 A svaki koji sluša ove moje riječi a ne izvršuje ih, on će biti kao čovjek lud koji sazida kuću svoju na pijesku:

27 I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i udariše u kuću onu, i pade, i raspade se strašno.

28 I kad svrši Isus riječi ove, divljaše se narod nauci njegovoj.

29 Jer ih učaše kao onaj koji vlast ima, a ne kao književnici.