1 I odgovarajući Isus opet reče im u pričama govoreći:

2 Carstvo je nebesko kao čovjek car koji načini svadbu sinu svojemu.

3 I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htješe doći.

4 Opet posla druge sluge govoreći: kažite zvanicama: evo sam objed svoj ugotovio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; dođite na svadbu.

5 A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj.

6 A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih.

7 A kad to ču car onaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali.

8 Tada reče slugama svojima: svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne.

9 Idite dakle na raskršća i koga god nađete, dozovite na svadbu.

10 I izišavši sluge one na raskršća sabraše sve koje nađoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju.

11 Izišavši pak car da vidi goste ugleda ondje čovjeka neobučena u svadbeno ruho.

12 I reče mu: prijatelju! kako si došao amo bez svadbenoga ruha? a on oćutje.

13 Tada reče car slugama: svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba.

14 Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranijeh.

15 Tada otidoše fariseji i načiniše vijeću kako bi ga uhvatili u riječi.

16 I poslaše k njemu učenike svoje s Irodovcima, te rekoše: učitelju! znamo da si istinit, i putu Božijemu zaista učiš, i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš ko je ko.

17 Kaži nam dakle šta misliš ti? treba li dati harač ćesaru ili ne?

18 Razumjevši Isus lukavstvo njihovo reče: što me kušate, licemjeri?

19 Pokažite mi novac harački. A oni donesoše mu novac.

20 I reče im: čij je obraz ovaj i natpis?

21 I rekoše mu: ćesarev. Tada reče im: podajte dakle ćesarevo ćesaru, i Božije Bogu.

22 I čuvši diviše se, i ostavivši ga otidoše.

23 Taj dan pristupiše k njemu sadukeji koji govore da nema vaskrsenija, i upitaše ga

24 Govoreći: učitelju! Mojsije reče: ako ko umre bez djece, da uzme brat njegov ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu.

25 U nas bješe sedam braće; i prvi oženivši se umrije, i ne imavši poroda ostavi ženu svoju bratu svojemu.

26 A tako i drugi, i treći, tja do sedmoga.

27 A poslije sviju umrije i žena.

28 O vaskrseniju dakle koga će od sedmorice biti žena? jer je za svima bila.

29 A Isus odgovarajući reče im: varate se, ne znajući pisma ni sile Božije.

30 Jer o vaskrseniju niti će se ženiti ni udavati; nego su kao anđeli Božiji na nebu.

31 A za vaskrsenije mrtvijeh nijeste li čitali što vam je rekao Bog govoreći:

32 Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? Nije Bog Bog mrtvijeh, nego živijeh.

33 I čuvši narod divljaše se nauci njegovoj.

34 A fariseji čuvši da posrami sadukeje sabraše se zajedno.

35 I upita jedan od njih zakonik kušajući ga i govoreći:

36 Učitelju! koja je zapovijest najveća u zakonu?

37 A Isus reče mu: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom.

38 Ovo je prva i najveća zapovijest.

39 A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.

40 O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci.

41 A kad se sabraše fariseji, upita ih Isus

42 Govoreći: šta mislite za Hrista, čij je sin? Rekoše mu: Davidov.

43 Reče im: kako dakle David njega duhom naziva Gospodom govoreći:

44 Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima?

45 Kad dakle David naziva njega Gospodom, kako mu je sin?

46 I niko mu ne mogaše odgovoriti riječi; niti smijaše ko od toga dana da ga zapita više.

Analiza
Pretraga