1 I odgovarajući Isus opet reče im u pričama govoreći:
2 Carstvo je nebesko kao čovjek car koji načini svadbu sinu svojemu.
3 I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htješe doći.
5 A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj.
6 A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih.
8 Tada reče slugama svojima: svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne.
9 Idite dakle na raskršća i koga god nađete, dozovite na svadbu.
11 Izišavši pak car da vidi goste ugleda ondje čovjeka neobučena u svadbeno ruho.
12 I reče mu: prijatelju! kako si došao amo bez svadbenoga ruha? a on oćutje.
14 Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranijeh.
15 Tada otidoše fariseji i načiniše vijeću kako bi ga uhvatili u riječi.
17 Kaži nam dakle šta misliš ti? treba li dati harač ćesaru ili ne?
18 Razumjevši Isus lukavstvo njihovo reče: što me kušate, licemjeri?
19 Pokažite mi novac harački. A oni donesoše mu novac.
20 I reče im: čij je obraz ovaj i natpis?
21 I rekoše mu: ćesarev. Tada reče im: podajte dakle ćesarevo ćesaru, i Božije Bogu.
22 I čuvši diviše se, i ostavivši ga otidoše.
23 Taj dan pristupiše k njemu sadukeji koji govore da nema vaskrsenija, i upitaše ga
26 A tako i drugi, i treći, tja do sedmoga.
27 A poslije sviju umrije i žena.
28 O vaskrseniju dakle koga će od sedmorice biti žena? jer je za svima bila.
29 A Isus odgovarajući reče im: varate se, ne znajući pisma ni sile Božije.
30 Jer o vaskrseniju niti će se ženiti ni udavati; nego su kao anđeli Božiji na nebu.
31 A za vaskrsenije mrtvijeh nijeste li čitali što vam je rekao Bog govoreći:
32 Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? Nije Bog Bog mrtvijeh, nego živijeh.
33 I čuvši narod divljaše se nauci njegovoj.
34 A fariseji čuvši da posrami sadukeje sabraše se zajedno.
35 I upita jedan od njih zakonik kušajući ga i govoreći:
36 Učitelju! koja je zapovijest najveća u zakonu?
38 Ovo je prva i najveća zapovijest.
39 A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.
40 O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci.
41 A kad se sabraše fariseji, upita ih Isus
42 Govoreći: šta mislite za Hrista, čij je sin? Rekoše mu: Davidov.
43 Reče im: kako dakle David njega duhom naziva Gospodom govoreći:
45 Kad dakle David naziva njega Gospodom, kako mu je sin?
46 I niko mu ne mogaše odgovoriti riječi; niti smijaše ko od toga dana da ga zapita više.