Svom dušom svojom hristoborci se rađaju od đavola. To je osvedočeni evanđelski realizam. A to odrođuje bogoliku dušu ljudsku od Boga, od istine Božje, oduzima joj bogosinovstvo, a time bogoosećanje i bogosaznanje. I čovek se oseća kao da nema nikakve veze sa Bogom, da nije od Boga ni po s
...Više
tvorenju; oseća se kao da i ne treba mu Bog, i najzad – kao da i nema Boga. Da, i tvrde: mi niamo od Boga, jer nema Boga; mi smo od prirode, od životinje, od bilja, od trave, samo ne od Boga. Prirodno što takvi ljudi ne vide, niti hoće, i zato ne mogu da vide Boga ni u ovaploćenom Bogu – Isusu Hristu. I odbacuju i Istinu Njegovu i Evanđelje Njegovo. Jer neće Boga niti išta Božje. Ni po čemu nisu od Boga, jer to sami žele, i sami su doveli sebe dotle: obezbožili su sebe potpuno i u saananju i u osećanju, pa ni saznanjem ne saznaju Boga, niti Ga osećanjem osećaju.
Stoga Spas svima hristoborcima svih vremena upućuje ove reči: „Ko je od Boga, – reči Božje sluša; zato vi ne slušate, jer niste od Boga“