1 Bijaše pak čovjek među farisejima, po imenu Nikodim, knez Jevrejski.

2 Ovaj dođe k Isusu noću i reče mu: Ravi! znamo da si ti učitelj od Boga došao; jer niko ne može čudesa ovijeh činiti koja ti činiš ako nije Bog s njim.

3 Odgovori Isus i reče mu: zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstva Božijega.

4 Reče Nikodim njemu: kako se može čovjek roditi kad je star? eda li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se?

5 Odgovori Isus: zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije.

6 Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je.

7 Ne čudi se što ti rekoh: valja vam se nanovo roditi.

8 Duh diše gdje hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide; tako je svaki čovjek koji je rođen od Duha.

9 Odgovori Nikodim i reče mu: kako može to biti?

10 Isus odgovori i reče mu: ti si učitelj Izrailjev, i to li ne znaš?

11 Zaista, zaista ti kažem da mi govorimo što znamo, i svjedočimo što vidjesmo, i svjedočanstva našega ne primate.

12 Kad vam kazah zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem nebesko?

13 I niko se ne pope na nebo osim koji siđe s neba, sin čovječij koji je na nebu.

14 I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba sin čovječij da se podigne,

15 Da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni:

16 Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni.

17 Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza nj.

18 Koji njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer ne vjerova u ime jedinorodnoga sina Božijega.

19 A sud je ovaj što vidjelo dođe na svijet, i ljudima omilje većma tama negoli vidjelo; jer njihova djela bijahu zla.

20 Jer svaki koji zlo čini mrzi na vidjelo i ne ide k vidjelu da ne pokaraju djela njegovijeh, jer su zla.

21 A ko istinu čini ide k vidjelu, da se vide djela njegova, jer su u Bogu učinjena.

22 A potom dođe Isus i učenici njegovi u Judejsku zemlju, i ondje življaše s njima i kršćavaše.

23 A Jovan kršćavaše u Enonu blizu Salima, jer ondje bješe mnogo vode; i dolažahu te ih kršćavaše.

24 Jer još ne bijaše Jovan bačen u tamnicu.

25 Tada postade raspra među učenicima Jovanovijem i Jevrejima oko čišćenja.

26 I dođoše k Jovanu i rekoše mu: Ravi! onaj što bješe s tobom preko Jordana, za koga si ti svjedočio, evo on kršćava, i svi idu k njemu.

27 Jovan odgovori i reče: ne može čovjek ništa primati ako mu ne bude dano s neba.

28 Vi sami meni svjedočite da rekoh: ja nijesam Hristos, nego sam poslan pred njim.

29 Ko ima nevjestu ženik je, a prijatelj ženikov stoji i sluša ga, i radošću raduje se glasu ženikovu. Ova dakle radost moja ispuni se.

30 Onaj treba da raste, a ja da se umaljujem.

31 Koji odozgo dolazi nad svima je; koji je sa zemlje od zemlje je, i govori od zemlje; koji dolazi s neba nad svima je.

32 I što vidje i ču ono svjedoči; i svjedočanstva njegova niko ne prima.

33 Koji primi njegovo svjedočanstvo, potvrdi da je Bog istinit.

34 Jer koga Bog posla, onaj riječi Božije govori: jer Bog Duha ne daje na mjeru.

35 Jer otac ljubi sina, i sve dade u ruke njegove.

36 Ko vjeruje sina, ima život vječni; a ko ne vjeruje sina, neće vidjeti života, nego gnjev Božij ostaje na njemu.

Analiza
Pretraga