1 Da se ne plaši srce vaše, vjerujte Boga, i mene vjerujte.
2 Mnogi su stanovi u kući oca mojega. A da nije tako, kazao bih vam: idem da vam pripravim mjesto.
3 I kad otidem i pripravim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.
4 I kuda ja idem znate, i put znate.
5 Reče mu Toma: Gospode! ne znamo kuda ideš; i kako možemo put znati?
6 Isus mu reče: ja sam put i istina i život; niko neće doći k ocu do kroza me.
7 Kad biste mene znali onda biste znali i oca mojega; i otsele poznajete ga, i vidjeste ga.
8 Reče mu Filip: Gospode! pokaži nam oca, i biće nam dosta.
13 I šta god zaištete u oca u ime moje, ono ću vam učiniti, da se proslavi otac u sinu.
14 I ako što zaištete u ime moje, ja ću učiniti.
15 Ako imate ljubav k meni, zapovijesti moje držite.
16 I ja ću umoliti oca, i daće vam drugoga utješitelja da bude s vama vavijek:
18 Neću vas ostaviti sirotne; doći ću k vama.
19 Još malo i svijet mene više neće vidjeti; a vi ćete me vidjeti; jer ja živim, i vi ćete življeti.
20 U onaj ćete vi dan doznati da sam ja u ocu svojemu, i vi u meni, i ja u vama.
22 Reče mu Juda, ne Iskariotski: Gospode! šta je to da ćeš se nama javiti a ne svijetu?
25 Ovo vam kazah dok sam s vama.
29 I sad vam kazah, prije dok se nije zbilo, da vjerujete kad se zbude.
30 Već neću mnogo govoriti s vama; jer ide knez ovoga svijeta, i u meni nema ništa.