1 Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine.
3 Onda poslaše sestre k njemu govoreći: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je.
5 A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara.
6 A kad ču da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe.
7 A potom reče učenicima: hajdemo opet u Judeju.
8 Učenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šćadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoćeš da ideš onamo?
10 A ko ide noću spotiče se, jer nema vidjela u njemu.
11 Ovo kaza, i potom reče im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim.
12 Onda mu rekoše učenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaće.
13 A Isus im reče za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna.
14 Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije.
15 I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu.
16 Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reče učenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim.
17 A kad dođe Isus, nađe ga a on već četiri dana u grobu.
18 (A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.)
19 I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem.
20 Kad Marta dakle ču da Isus ide, iziđe preda nj, a Marija sjeđaše doma.
21 Onda reče Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro.
22 A i sad znam da što zaišteš u Boga daće ti Bog.
23 Isus joj reče: brat će tvoj ustati.
24 Marta mu reče: znam da će ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan.
25 A Isus joj reče: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeće.
26 I nijedan koji živi i vjeruje mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo?
27 Reče mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da dođe na svijet.
28 I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreći: učitelj je došao, i zove te.
29 A ona kako ču, usta brzo i otide k njemu.
30 Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta.
34 I reče: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš.
36 Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše.
37 A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oči slijepcu učiniti da i ovaj ne umre?
38 A Isus opet se zgrozi u sebi, i dođe na grob; a bijaše pećina, i kamen ležaše na njoj.
40 Isus joj reče: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjećeš slavu Božiju?
43 I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziđi napolje.
45 Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta učini Isus, vjerovaše ga.
46 A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta učini Isus.
48 Ako ga ostavimo tako, svi će ga vjerovati; pa će doći Rimljani i uzeti nam zemlju i narod.
50 I ne mislite da je nama bolje da jedan čovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne.
52 I ne samo za narod, nego da i rasijanu djecu Božiju skupi ujedno.
53 Od toga dakle dana dogovoriše se da ga ubiju.
57 A glavari sveštenički i fariseji izdaše zapovijest ako ga ko opazi gdje je, da javi da ga uhvate.