1 Tada dakle Pilat uze Isusa i šiba ga.

2 I vojnici spletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i obukoše mu skerletnu haljinu,

3 I govorahu: zdravo, care Judejski! i bijahu ga po obrazima.

4 Onda Pilat iziđe opet napolje, i reče im: evo ga izvodim k vama napolje, da vidite da na njemu ne nalazim nikakve krivice.

5 A Isus iziđe napolje pod vijencem od trnja i u skerletnoj haljini. I reče im Pilat: evo čovjeka!

6 A kad ga vidješe glavari sveštenički i momci, povikaše govoreći: raspni ga, raspni. Pilat im reče: uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice.

7 Odgovoriše mu Jevreji: mi imamo zakon i po zakonu našemu valja da umre, jer načini sebe sinom Božijim.

8 Kad dakle Pilat ču ovu riječ, poboja se većma.

9 I opet uđe u sudnicu, i reče Isusu: odakle si ti? A Isus mu ne dade odgovora.

10 A Pilat mu reče: zar meni ne govoriš? ne znaš li da imam vlast raspeti te, i vlast imam pustiti te?

11 Isus odgovori: ne bi imao vlasti nikakve nada mnom kad ti ne bi bilo dano odozgo; zato onaj ima veći grijeh koji me predade tebi.

12 Od tada gledaše Pilat da ga pusti. Ali Jevreji vikahu govoreći: ako ovoga pustiš nijesi prijatelj ćesaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se ćesaru.

13 Pilat dakle čuvši ovu riječ izvede Isusa napolje, i sjede na sudijnsku stolicu na mjestu koje se zove kaldrma a Jevrejski Gavata.

14 A bješe petak uoči pashe oko šestoga sahata; i Pilat reče Jevrejima: evo car vaš.

15 A oni vikahu: uzmi, uzmi, raspni ga. Pilat im reče: zar cara vašega da razapnem? Odgovoriše glavari sveštenički: mi nemamo cara osim ćesara.

16 Tada im ga dakle predade da se razapne. A oni uzeše Isusa i odvedoše.

17 I noseći krst svoj iziđe na mjesto koje se zove košturnica a Jevrejski Golgota.

18 Ondje ga razapeše, i s njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u srijedi.

19 Pilat pak napisa i natpis i metnu na krst; i bješe napisano: Isus Nazarećanin car Judejski.

20 I onaj natpis čitaše mnogi od Jevreja; jer mjesto bješe blizu grada gdje razapeše Isusa; i bješe napisano Jevrejski, Grčki, Latinski.

21 A Jevrejski glavari sveštenički govorahu Pilatu: ne piši: car Judejski, nego da sam reče: ja sam car Judejski.

22 Pilat odgovori: što pisah pisah.

23 A vojnici kad razapeše Isusa uzeše njegove haljine i načiniše četiri dijela, svakome vojniku po dijel, i dolamu; a dolama ne bješe šivena nego izatkana sva s vrha do dna.

24 Onda rekoše među sobom: da je ne deremo, nego da bacimo kocke za nju kome će dopasti. Da se zbude pismo koje govori: razdijeliše haljine moje među sobom, i za dolamu moju baciše kocke. Vojnici dakle tako učiniše.

25 A stajahu kod krsta Isusova mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina.

26 A Isus vidjevši mater i učenika koga ljubljaše gdje stoji reče materi svojoj: ženo! eto ti sina!

27 Potom reče učeniku: eto ti matere! I od onoga časa uze je učenik k sebi.

28 Potom znajući Isus da se već sve svrši, da se zbude pismo reče: žedan sam.

29 Ondje stajaše sud pun octa; a oni napuniše sunđer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše k ustima njegovijem.

30 A kad primi Isus ocat reče: svrši se. I preklonivši glavu predade duh.

31 A budući da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu (jer bijaše veliki dan ona subota), Jevreji moliše Pilata da im prebiju golijeni pa da ih skinu.

32 Onda dođoše vojnici, i prvome dakle prebiše golijeni i drugome raspetome s njim.

33 A došavši na Isusa, kad ga vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni;

34 Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziđe krv i voda.

35 I onaj što vidje posvjedoči, i svjedočanstvo je njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi vjerujete.

36 Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: kost njegova da se ne prelomi.

37 I opet drugo pismo govori: pogledaće onoga koga probodoše.

38 A potom Josif iz Arimateje, koji bješe učenik Isusov ali kradom od straha Jevrejskoga, moli Pilata da uzme tijelo Isusovo, i dopusti Pilat. Onda dođe i uze tijelo Isusovo.

39 A dođe i Nikodim, koji prije dolazi k Isusu noću, i donese pomiješane smirne i aloja oko sto litara.

40 I uzeše tijelo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je običaj u Jevreja da ukopavaju.

41 A bijaše blizu onoga mjesta gdje bješe razapet, vrt, i u vrtu grob nov, u koji niko nikad ne bješe metnut.

42 Ondje dakle petka radi Jevrejskoga, jer bješe blizu grob, metnuše Isusa.

Analiza
Pretraga