1 Potom otide Isus preko mora Galilejskoga kod Tiverijade.
2 I za njim iđaše mnoštvo naroda, jer viđahu čudesa njegova koja činjaše na bolesnicima.
3 A Isus iziđe na goru, i ondje sjeđaše s učenicima svojijem.
4 A bijaše blizu pasha praznik Jevrejski.
6 A ovo govoraše kušajući ga, jer sam znadijaše šta će činiti.
7 Odgovori mu Filip: dvjesta groša hljeba nije dosta da svakome od njih po malo dopadne.
8 Reče mu jedan od učenika njegovijeh, Andrija, brat Simona Petra:
12 I kad se nasitiše, reče učenicima svojijem: skupite komade što pretekoše da ništa ne propadne.
15 A kad razumje Isus da hoće da dođu da ga uhvate i da ga učine carem, otide opet u goru sam.
16 A kad bi uveče siđoše učenici njegovi na more,
18 A more se podizaše od velikoga vjetra.
20 A on im reče: ja sam; ne bojte se.
21 Onda ga s radošću uzeše u lađu; i odmah lađa bi na zemlji u koju iđahu.
23 A druge lađe iz Tiverijade dođoše blizu onog mjesta gdje jedoše hljeb kad Gospod dade hvalu,
25 I našavši ga preko mora rekoše mu: Ravi! kad si došao ovamo?
28 A oni mu rekoše: šta ćemo činiti da radimo djela Božija?
29 Odgovori Isus i reče im: ovo je djelo Božije da vjerujete onoga koga on posla.
30 A oni mu rekoše: kakav dakle ti pokazuješ znak da vidimo i da vjerujemo? šta radiš ti?
31 Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: hljeb s neba dade im da jedu.
33 Jer je hljeb Božij onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.
34 Tada mu rekoše: Gospode! daj nam svagda taj hljeb.
36 Nego vam kazah da me i vidjeste i ne vjerujete.
37 Sve što meni daje otac k meni će doći; i koji dolazi k meni neću ga istjerati napolje.
38 Jer siđoh s neba ne da činim volju svoju, nego volju oca koji me posla.
41 Tada vikahu Jevreji na njega što reče: ja sam hljeb koji siđe s neba.
43 Onda Isus odgovori i reče im: ne vičite među sobom.
46 Ne da je ko vidio oca osim onoga koji je od Boga: on vidje oca.
47 Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene ima život vječni.
49 Ocevi vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe.
50 Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre.
52 A Jevreji se prepirahu među sobom govoreći: kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo?
54 Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni, i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan:
55 Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piće.
56 Koji jede moje tijelo i pije moju krv stoji u meni i ja u njemu.
57 Kao što me posla živi otac, i ja živim oca radi; i koji jede mene i on će življeti mene radi.
59 Ovo reče u zbornici kad učaše u Kapernaumu.
60 Tada mnogi od učenika njegovijeh koji slušahu rekoše: ovo je tvrda besjeda! ko je može slušati?
61 A Isus znajući u sebi da učenici njegovi viču na to, reče im: zar vas ovo sablažnjava?
62 A kad vidite sina čovječijega da odlazi gore gdje je prije bio?
63 Duh je ono što oživljava; tijelo ne pomaže ništa. Riječi koje vam ja rekoh duh su i život su.
65 I reče: zato vam rekoh da niko ne može doći k meni ako mu ne bude dano od oca mojega.
66 Od tada mnogi od učenika njegovijeh otidoše natrag, i više ne iđahu s njim.
67 A Isus reče dvanaestorici: da nećete i vi otići?
68 Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode! kome ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života.
69 I mi vjerovasmo i poznasmo da si ti Hristos, sin Boga živoga.
70 Isus im odgovori: ne izbrah li ja vas dvanaestoricu, i jedan je od vas đavo?
71 A govoraše za Judu Simonova Iskariota, jer ga on šćaše izdati, i bijaše jedan od dvanaestorice.