2 A koji ulazi na vrata jest pastir ovcama:
3 Njemu vratar otvora, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izgoni ih;
4 I kad svoje ovce istjera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.
5 A za tuđinom neće da idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju glasa tuđega.
6 Ovu priču kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta to bijaše što im kaza.
7 Tada im reče Isus opet: zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama.
8 Svi koliko ih god dođe prije mene lupeži su i hajduci; ali ih ovce ne poslušaše.
9 Ja sam vrata; ko uđe kroza me spašće se, i ući će i izići će, i pašu će naći.
11 Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce,
13 A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.
14 Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju.
15 Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce.
17 Zato me otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem.
19 Tada opet postade raspra među Jevrejima za ove riječi.
20 Mnogi od njih govorahu: u njemu je đavo, i poludio je; šta ga slušate?
21 Drugi govorahu: ove riječi nijesu ludoga; zar može đavo slijepima oči otvorati?
22 A bijaše tada praznik obnovljenja u Jerusalimu, i bješe zima.
23 I hodaše Isus u crkvi po trijemu Solomunovu.
26 Ali vi ne vjerujete; jer nijeste od mojijeh ovaca, kao što vam kazah.
27 Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznajem njih, i za mnom idu.
28 I ja ću im dati život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje.
29 Otac moj koji mi ih dade veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke oca mojega.
31 A Jevreji opet uzeše kamenje da ga ubiju.
34 Isus im odgovori: ne stoji li napisano u zakonu vašemu: ja rekoh: bogovi ste?
35 Ako one nazva bogovima kojima riječ Božija bi, i pismo se ne može pokvariti;
37 Ako ne tvorim djela oca svojega ne vjerujte mi.
39 Tada opet gledahu da ga uhvate; ali im se izmače iz ruku.
40 I otide opet preko Jordana na ono mjesto gdje Jovan prije kršćavaše; i osta ondje.