2 I po večeri kad već đavo bješe metnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskome da ga izda,
3 Znajući Isus da mu sve otac dade u ruke, i da od Boga iziđe, i k Bogu ide,
4 Ustade od večere, i skide svoje haljine, i uze ubrus te se zapreže;
6 Onda dođe k Simonu Petru, i on mu reče: Gospode! zar ti moje noge da opereš?
7 Isus odgovori i reče mu: što ja činim ti sad ne znaš, ali ćeš poslije doznati.
9 Reče mu Simon Petar: Gospode! ne samo noge moje, nego i ruke i glavu.
10 Isus mu reče: opranome ne treba do samo noge oprati, jer je sav čist; i vi ste čisti, ali ne svi.
11 Jer znadijaše izdajnika svojega, zato reče: nijeste svi čisti.
13 Vi zovete mene učiteljem i Gospodom; i pravo velite: jer jesam.
14 Kad dakle ja oprah vama noge Gospod i učitelj, i vi ste dužni jedan drugome prati noge.
15 Jer ja vam dadoh ugled da i vi tako činite kao što ja vama učinih.
17 Kad ovo znate, blago vama ako ga izvršujete.
19 Sad vam kažem prije nego se zbude, da, kad se zbude, vjerujete da sam ja.
22 Onda se učenici zgledahu među sobom, i čuđahu se za koga govori.
23 A jedan od učenika njegovijeh, kojega Isus ljubljaše, sjeđaše za trpezom na krilu Isusovu.
24 Onda namaže na njega Simon Petar da zapita ko bi to bio za koga govori.
25 A on leže na prsi Isusove i reče mu: Gospode! ko je to?
27 I po zalogaju tada uđe u njega sotona. Onda mu reče Isus: šta činiš čini brže.
28 A ovo ne razumje niko od onijeh što sjeđahu za trpezom zašto mu reče.
30 A on uzevši zalogaj odmah iziđe; a bješe noć.
31 Kad on iziđe, onda Isus reče: sad se proslavi sin čovječij, i Bog se proslavi u njemu.
32 Ako se Bog proslavi u njemu, i Bog će njega proslaviti u sebi, i odmah će ga proslaviti.
35 Po tom će svi poznati da ste moji učenici ako uzimate ljubav među sobom.
37 Petar mu reče: Gospode! zašto sad ne mogu ići za tobom? dušu ću svoju položiti za te.