3 A Petar iziđe i drugi učenik, i pođoše ka grobu.
4 Trčahu pak oba zajedno, i drugi učenik trčaše brže od Petra, i dođe prije ka grobu.
5 I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uđe.
6 Dođe pak Simon Petar za njim, i uđe u grob, i vidje haljine same gdje leže,
7 I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu.
8 Tada dakle uđe i drugi učenik koji najprije dođe ka grobu, i vidje i vjerova.
9 Jer još ne znadijahu pisma da njemu valja ustati iz mrtvijeh.
10 Onda otidoše opet učenici doma.
11 A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob,
13 I rekoše joj oni: ženo! što plačeš? Reče im: uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje ga metnuše.
14 I ovo rekavši obazre se natrag, i vidje Isusa gdje stoji, i ne znadijaše da je Isus.
16 Isus joj reče: Marija! A ona obazrevši se reče mu: Ravuni! koje znači učitelju.
18 A Marija Magdalina otide, i javi učenicima da vidje Gospoda i kaza joj ovo.
20 I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se učenici obradovaše vidjevši Gospoda.
21 A Isus im reče opet: mir vam; kao što otac posla mene, i ja šaljem vas.
22 I ovo rekavši dunu, i reče im: primite Duh sveti.
23 Kojima oprostite grijehe, oprostiće im se; i kojima zadržite, zadržaće se.
24 A Toma koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe ondje s njima kad dođe Isus.
28 I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj.
29 Isus mu reče: pošto me vidje vjerovao si; blago onima koji ne vidješe i vjerovaše.
30 A i mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojijem koja nijesu pisana u knjizi ovoj.