1 A potom bješe praznik Jevrejski, i iziđe Isus u Jerusalim.

2 U Jerusalimu pak kod Ovčijeh vrata ima banja, koja se zove Jevrejski Vitezda, i oko nje pet pokrivenijeh trijemova,

3 U kojima ležaše mnoštvo bolesnika, slijepijeh, hromijeh, suhijeh, koji čekahu da se zaljulja voda;

4 Jer anđeo Gospodnji silažaše u određeno vrijeme u banju i mućaše vodu; i koji najprije ulažaše pošto se zamuti voda, ozdravljaše, makar kakva bolest da je na njemu.

5 A ondje bijaše jedan čovjek koji trideset i osam godina bješe bolestan.

6 Kad vidje Isus ovoga gdje leži, i razumje da je već odavno bolestan, reče mu: hoćeš li da budeš zdrav?

7 Odgovori mu bolesni: da, Gospode; ali nemam čovjeka da me spusti u banju kad se zamuti voda; a dok ja dođem drugi siđe prije mene.

8 Reče mu Isus: ustani, uzmi odar svoj i hodi.

9 I odmah ozdravi čovjek, i uzevši odar svoj hođaše. A taj dan bješe subota.

10 Tada govorahu Jevreji onome što ozdravi: danas je subota i ne valja ti odra nositi.

11 A on im odgovori: koji me iscijeli on mi reče: uzmi odar svoj i hodi.

12 A oni ga zapitaše: ko je taj čovjek koji ti reče: uzmi odar svoj i hodi?

13 A iscijeljeni ne znadijaše ko je; jer se Isus ukloni, jer ljudstva mnogo bješe na mjestu.

14 A potom ga nađe Isus u crkvi i reče mu: eto si zdrav, više ne griješi, da ti ne bude gore.

15 A čovjek otide i kaza Jevrejima da je ono Isus koji ga iscijeli.

16 I zato gonjahu Jevreji Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer činjaše to u subotu.

17 A Isus im odgovaraše: otac moj doslije čini, i ja činim.

18 I zato još više gledahu Jevreji da ga ubiju što ne samo kvaraše subotu nego i ocem svojijem nazivaše Boga i građaše se jednak Bogu.

19 A Isus odgovarajući reče im: zaista, zaista vam kažem: sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da otac čini; jer što on čini ono i sin čini onako;

20 Jer otac sina ljubi, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovijeh da se vi čudite.

21 Jer kako što otac podiže mrtve i oživljuje, tako i sin koje hoće oživljuje.

22 Jer otac ne sudi nikome, nego sav sud dade sinu,

23 Da svi poštuju sina kao što oca poštuju. Ko ne poštuje sina ne poštuje oca koji ga je poslao.

24 Zaista, zaista vam kažem: ko moju riječ sluša i vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.

25 Zaista, zaista vam kažem: ide čas, i već je nastao, kad će mrtvi čuti glas sina Božijega, i čuvši oživljeti.

26 Jer kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi;

27 I dade mu vlast da i sud čini, jer je sin čovječij.

28 Ne divite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božijega,

29 I izići će koji su činili dobro u vaskrsenije života, a koji su činili zlo u vaskrsenije suda.

30 Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji me je poslao.

31 Ako ja svjedočim za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito.

32 Ima drugi koji svjedoči za mene; i znam da je istinito svjedočanstvo što svjedoči za mene.

33 Vi poslaste k Jovanu, i posvjedoči vam za istinu;

34 A ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, nego ovo govorim da se vi spasete.

35 On bješe vidjelo koje goraše i svijetljaše, a vi se htjeste malo vremena radovati njegovu svijetljenju.

36 Ali ja imam svjedočanstvo veće od Jovanova; jer poslovi koje mi dade otac da ih svršim, ovi poslovi koje ja radim svjedoče za mene da me otac posla.

37 I otac koji me posla sam svjedoči za mene. Ni glasa njegova kad čuste ni lica njegova vidjeste.

38 I riječi njegove nemate u sebi da stoji; jer vi ne vjerujete onome koga on posla.

39 Pregledajte pisma, jer vi mislite da imate u njima život vječni; i ona svjedoče za mene.

40 I nećete da dođete k meni da imate život.

41 Ja ne primam slave od ljudi.

42 Nego vas poznajem da ljubavi Božije nemate u sebi.

43 Ja dođoh u ime oca svojega i ne primate me; ako drugi dođe u ime svoje, njega ćete primiti.

44 Kako vi možete vjerovati kad primate slavu jedan od drugoga, a slave koja je od jedinoga Boga ne tražite?

45 Ne mislite da ću vas tužiti ocu; ima koji vas tuži, Mojsije, u koga se vi uzdate.

46 Jer da ste vjerovali Mojsiju tako biste vjerovali i meni; jer on pisa za mene.

47 A kad njegovijem pismima ne vjerujete kako ćete vjerovati mojijem riječima?