42-43
A čovek koji stoji na putu bogoljublja svim mislima, svim osećanjima, svom dušom, svim srcem, svom snagom izvire iz Boga i uvire u Boga. Sav se rađa od Boga, svakog dana i svake noći kroz sve nove i nove bogoljubive misli, bogočežnjiva osećanja, božanska dela. I na taj
...Više
način postaje sin Božji, i Bog – Otac njegov. Sin liči na Oca duhovnim likom svojim, bogolikim. Ko je na putu bogoljublja odmah saznaje da je Hristos – savršeni, večni Sin Božji. I ljubav ga odnosi Hristu, i kroz veru i ostale evanđelske vrline potpuno predaje Hristu. I on se oseća hristovski u celom biću svom. I proverava sebe Njime: sve misli svoje, i sva osećanja, i ova raspoloženja, i sva dela svoja proverava Njime da li su od Boga. Jer sve što Hristos ne bi primio za Svoje, nije od Boga, nedostojno je čoveka, nedostojno i njegove bogolike duše i njegovog bogozdanog tela.
Ali hristoborni, greholjubivi ljudi baš zato i neće Hrista. Njihovo greholjublje je uvek ogledalo greha, a Hristos je sav protiv greha, stoga i ustaju na Njega, i neće da Ga slušaju i razumeju. Greh koji se razmileo i razlio po njihovom srcu i duši smeta im da shvate Hrista, i Njegovo čovekoljublje. Ogrehovljena priroda ljudska ništa tako ne voli kao slasti grehovne. Zato je uporno protiv Hrista. Napadajući Njega, ona brani svoje slasti grehovne, svoje greholjublje