24-25
Celo svoje Evanđelje sveti Evanđelist naziva svedočanstvom, ličnim svedočanstvom o svemu šgo je sam doživeo kao apostol i lični pratilac Gospoda Hrista, a naročito kao učenik „koga ljubljaše Isus“.
Lično, na ličnom opitu zasnovano svedočanstvo, e
...Više
to to je Evanđelje. Tu nema ničeg izmišljenog, ni neempiričnog: sve je empirično, konkretno, doživljeno. Bogočovek je zaista doneo svetu ovu blagovest: Bog je pomoću čoveka postao najšira i najočiglednija stvarnost u čovečanskom svetu; Bog je sa svima svojim savršenstvima ušao kroz Bogočoveka u ljudski život, ovaplotio ih ovde, ia zemlji; dao ljudima sve što Bog ljubavi može i hoće da da ljudima.
Zato što je Evanđelje – život i delo Bogočoveka Hrista, ono je beskrajno i beskonačno sa svake strane. O tome se uvek i kroza sve vekove mogu pisati i pisati knjige, ali se nikad ne može reći i kazati sve o Isusu Bogočoveku. Njegova čudesna Ličnost ostaje zanavek: najmilije i najčudesnije čudo na zemlji, koje nikakve, reči ne mogu dovoljno izraziti, niti ikakvi jezici dovoljno iskazati.
Zato je sveti Evanđelist u pravu kada svoje sveto Evanđelje završava rečima: „A ima i drugo mnogo što učini Isus, koje kada bi se redom popisalo, ni u sami svet, mislim, ne bi mogle stati napisane knjige. Amin“