1Juda pak Makavej i oni s njime, ulazeći tajno u sela pozivahu srodnike, i uzimajući one koji ostadoše (verni) u Judaizmu, sabraše šest hiljada (ljudi).
4I da se opomene i bezakonog pogubljenja bezgrešne dece (των άναμαρτύτων νηπίων), i svih huljenja koja bivaju na Ime Njegovo, i da to zlo omrzne (μισοπονηρήσαί).
8Videći pak Filip da ovaj muž (Juda) malo po malo napredovaše, i da sve češće napreduje u uspesima (εν ταΐς εύημερίαις), napisa (pismo) Ptolemeju, vojnom zapovedniku Celesirije i Fenikije, da dođe u pomoć carevim stvarima.
9A on, odmah izabravši Nikanora, sina Patroklova, jednoga od prvih prijatelja (carevih), posla ga i pod njim ne manje od dvadeset hiljada (ljudi) od svih naroda (παμφύλων έθνη), da sav rod Judejaca uništi. A preporuči mu i Gorgiju, čoveka stratega (vojskovođu) i iskusnoga u ratnim poduhvatima.
11Zato odmah posla u primorske gradove da pozivaju na kupovinu tela Judejaca (zarobljenika), obećavajući da će za talanat davati devedeset tela, ne očekujući da će na njega ubrzo doći sud Svedržitelja.
16Α Makavej, sabravši one oko sebe na broj šest hiljada (ljudi), sokoljaše ih da se ne uplaše neprijatelja, niti da se boje velikog mnoštva neznabožaca koji nepravedno dođoše na njih, nego da se hrabro bore;
17Gledajući na bezakono nanetu od njih uvredu svetome mestu i muke nanete poruganom gradu, a uz to još i ukidanje praotačkog načina življenja (προγονικής πολιτείας).
18"Jer oni se, reče (Juda), nadaju na oružje i drskost, a mi se uzdamo u Svemoćnoga Boga, Koji može i one koji dolaze na nas i sav svet jednim migom oboriti."
20I (pomoć) u Vaviloniji kad bi borba s Galatima, kako svih koji dođoše za borbu beše osam hiljada (Jevreja), sa četiri hiljade Makedonaca, pa Makedonci zapadoše u bezizlaz, (kako tada) osam hiljada ljudi porazi sto dvadeset hiljada (Galata) zbog dobijene s Neba pomoći, i korist veliku zadobiše.
23A još i Eleazara (postavi), pa pročitavši (im) Svetu Knjigu i davši (vojsci) poklič: Božija pomoć! - sam on predvodeći prvu četu - sukobi se s Nikanorom.
24A budući da im Svedržitelj bi pomoćnik (συμμάχου) u borbi, pobiše preko devet hiljada neprijatelja, i raniše i osakatiše veći deo Nikanorove vojske, i sve nateraše u bekstvo.
27I pošto od njih pokupiše oružje i sakupiše plen od neprijatelja, praznovahu subotu, izobilno blagosiljajući i ispovedajući (hvaleći) Gospoda Koji ih je spasao u ovaj dan, postavivši početak milosti njima.
30I udarivši na vojsku Timoteja i Vakhida, pogubiše preko dvadeset hiljada njih, i sasvim zagospodariše visokim utvrđenjima; a mnogi plen razdeliše jednako među sobom i prognanicima i siročadi i udovicama, i takođe i starcima.
33I praznujući pobedu u Otadžbini, spališe spalitelje svetih vrata (Hrama), Kalistena (i neke druge), koji beše pobegao u jednu kućicu, te (tako) primi platu dostojnu bezbožnosti (svoje).
35Gospodnjom pomoću posramljen od onih koje je on smatrao za ništavne, skinuvši počasnu odeću, pobeže sam izdvojen, nekim međuputem (međuzemljištem) kao rob begunac i dođe u Antiohiju, uspevši više nego srećno, dok mu je (sva) vojska propala.
36I on koji beše uzeo na se da oduži dug Rimljanima od (prodatih) zarobljenika u Jerusalimu, objavi (svima) da Judejci imaju Pobornika (ύπέρμαχον) (Boga) i da su zato Judejci neranjivi što sleduju Zakone koje je On dao.