2Oni pak Judejci, koji behu nasilno mobilisani s njim, govorahu (mu): "Nipošto nemoj da ih tako divlje i varvarski pobiješ, nego odaj slavu danu koji je sa svetošću izabrao Svevideći."
5A on reče: "I ja sam, veli, vladar na zemlji koji zapovedam da se uzme oružje i izvršavaju službe carstva." Ipak nije uspeo da ostvari svoju groznu nameru.
8I podsticaše one s njime da se ne plaše nailaska neprijatelja, imajući na umu ranije im bivale pomoći s Neba, i sada da očekuju s nadom pomoć i pobedu koja će im doći od Svedržitelja.
11Svakoga pak od njih naoružavaše ne toliko sigurnošću štitova i kopalja, koliko hrabrenjem dobrim rečima. I uz to im ispriča san verodostojan, viđenje neko, koje ih sve obradova.
12A beše njegova vizija ovakva: (Vide) Oniju, bivšeg prvosveštenika, čoveka blagog i dobrog, dostojnog poštovanja pri susretu, krotkog u ponašanju, i u govoru nastupajućeg dolično, koji je od mladosti naučno sve što je svojstveno vrlini; njega (vide), kako sa ispruženim (k nebu) rukama moli za svu zajednicu (σνστήματι saboρ) Judeja.
17I ohrabrivši se Judinim rečima, vrlo dobrim i sposobnim da pokrenu na vrlinu i da duše mladih omuža, (έπανδρώσαι ojunači), zaključiše da ne ostaju u vojnom logoru, nego da hrabro napadaju, i sa svakim junaštvom bace se u borbu i presude stvar (borbe), zato što su i grad i svetinje i hram u opasnosti.
20I kada svi već očekivahu sud (ishod) koji će biti, i već se behu okupili neprijatelji i vojska rasporedila i borbeni slonovi razmešteni na pogodna mesta i konjica raspoređena na bokove,
21Sagledavši Juda prisustvo velikog mnoštva vojske i raznovrsnu opremu oružja i divljinu zverova (slonova), ispruživši ruke prema Nebu prizva Čudotvorca Gospoda (τον τερατοποιόν Κύριον), Svevidećega (τον κατόπτην), znajući da pobeda nije pomoću oružja, nego onako kako On presudi, tako i donosi pobedu dostojnima.
22I prizivajući Ga govoraše ovako: "Ti, Vladaru, poslao si anđela Svoga Judejima u vreme cara Jezekije te pobi iz vojske Senaherimove sto osamdeset pet hiljada ljudi.
30I zapovedi (Juda), onaj koji se svim telom i dušom prvi borio za građane, koji je cvet mladosti svoje sačuvao (i dao) za svoje sunarodnike, da Nikanoru odseku glavu i ruku zajedno s ramenom, i da donesu u Jerusalim.
31Došavši pak tamo i sazvavši sunarodnike i postavivši sveštenike ispred žrtvenika, posla te pozvaše one (Sirijce) koji behu u tvrđavi (Jerusalimskoj).
33I odsekavši jezik bezbožnoga Nikanora, reče (Juda) da ga na parčiće daju pticama, a platu za bezumlje (odsečenu glavu i ruku) da obese na spram Hrama.
34I svi blagoslovite na Nebu Gospoda Epifana (τον Επιφανή Κύριον - Javljenoga i Slavnoga Gospoda), govoreći: "Blagosloven Onaj Koji je sačuvao mesto Svoje neuprljanim!"
36I svi odlučiše zajedničkim glasanjem da nipošto ne ostave neobeležen ovaj dan, nego da imaju za praznovanje trinaesti dan dvanaestoga meseca - koji se sirijskim jezikom zove Adar – jedan dan pre Mardohejevog dana (praznika Purima).
39Jer kao što je neprijatno piti samo vino, i tako isto opet samo vodu; nego na koji način vino pomešano s vodom biva prijatno i pruža ugodno zadovoljstvo, tako i umešni sklon pisanja prija ušima onih koji čitaju ovaj sastav. A ovde je svršetak.