1A dogodi se da biše uhvaćeni i Sedmoro Braće sa Majkom i, primoravani od cara da jedu nedozvoljeno (Zakonom) svinjsko meso, behu udarani šibama i goveđim žilama.
2Α jedan od njih, uzevši reč ispred ostalih, reče ovako: "Šta želiš da pitaš i doznaš od nas? Jer smo gotovi pre da umremo nego li da prestupimo otačke Zakone."
4A kad ovi biše užareni, odmah naredi da onome što je prvi ispred njih govorio odseku jezik i da ga skalpiraju (περισκυθίσαντες - skinu kožu s glave), i odseku udove, naočigled ostale braće i majke.
5Kada pak on postade sasvim nepokretan (zbog obezuđenja), zapovedi da ga još dišućeg privedu vatri i da ga u (velikom) tiganju prže. Dok se zadugo dizaše dim iz tiganja, braća se sa majkom podsticahu da hrabro skončaju, govoreći ovako:
6"Gospod Bog gleda odozgo i istinski se smilovao nad nama, kao što reče Mojsije u pesmi u kojoj svedočaše pred licem naroda, govoreći: I smilovaće se na sluge Svoje."
7I pošto prvi (brat) promeni životom na taj način, vođahu drugoga na izrugivanje, i odravši mu s glave kožu sa kosom, pitahu: "Hoćeš li jesti pre no što ti kaznimo (izmrcvarimo) telo po udovima?"
9Bivši u poslednjem dahu, reče: "Ti, prokletniče, oduzimaš nam sadašnji život; a Car sveta, kad umremo za Njegove Zakone, vaskrsnuće nas u večno oživljenje (άναβίωσιν vaskrsenje) života."
14I došavši do končine, ovako reče: "Bolje je (čoveku) da se od ljudi prestavi, očekujući od Boga nadu da će biti vaskrsnut (άναστήσεσθαι) od Njega ali tebi (care), vaskrsenje u život neće biti."
18A posle njega dovedoše šestoga, i imajući umreti, reče: "Nemoj se (care), zalud varati, jer mi za sebe ovo stradamo sagrešivši svome Bogu, i to (stradanje) postade dostojno čuđenja.
20Α Majka, veoma dostojna divljenja i dobrog spomena, koja gledaše da umiru sedam sinova u vremenu jednoga dana, podnošaše to velikodušno, radi nade na Gospoda.
23Zato, Tvorac sveta, Koji je stvorio postanje čoveka i pronašao postanak svega, On će vam opet vratiti i duh i život sa milošću, pošto sada ne štedite sebe radi Njegovih Zakona."
24A Antioh (Epifan), smatrajući da ga preziru i podozrevajući da ga jezik (jevrejski) vređa, pošto ostade još najmlađi (brat), podsticaše (ga) ne samo rečima, nego i zakletvom uveravaše da će ga učiniti bogatim i srećnim ako napusti otačke (Zakone), i da će ga imati za prijatelja, i dati važne službe (Položaje).
27Sagnuvši se nad njim i ismejavši brutalnog tiranina, ovako reče otačkim jezikom: "Sine, smiluj se na me koja sam te devet meseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, i odgajila te i podigla do ovog uzrasta i hranom snabdevala.
28Preklinjem te, čedo, da pogledaš na nebo i na zemlju, i videći sve što je u njima, da poznaš da je to sve Bog stvorio iz nebića (εξ όντων), i da rod ljudski tako postaje.
30Dok ona još govoraše, mladić reče (dželatima): "Šta čekate? Neću poslušati naredbu carevu, nego ću poslušati zapovest Zakona datoga ocima našim preko Mojsija.
34A ti, o bezbožniče i od svih ljudi najpokvareniji, nemoj se uzalud nadimati, hvastajući se nesigurnim nadama, dižući ruku na nebeske sluge (Njegove).
37Ja pak, kao braća moja, i telo i dušu dajem za otačke Zakone, prizivajući Boga da brzo bude milostiv (mojem) narodu (τω εθνεϊ), a ti, kroz muke i kazne, da priznaš da je On Jedini Bog,