1Dok se u Svetom Gradu življaše sa svakim mirom i Zakoni (Božiji) behu najbolje poštovani, zbog Onije prvosveštenika pobožnosti i mržnje prema zlu (μισοπονηρίαν),
6I prijavi mu da je riznica u Jerusalimu prepuna neprocenjivog novca, tako da je mnoštvo raznog blaga neizbrojivo, i da to ne spada u potrebe za žrtve, te da je moguće da sve to dođe u vlast carevu.
7A kada Apolonije srete cara, ispriča mu za potkazani mu novac; a ovaj izabra Iliodora, koji beše nad stvarima države, i posla ga davši mu zapovest da višerečeni novac pokupi i donese.
9Došavši pak u Jerusalim i budući ljubazno primljen od prvosveštenika Grada, kaza im za obaveštenje i objasni zašto je došao; a pitaše da li zaista to tako stoji.
11A nešto je i Hirkana, sina Tovijina, čoveka vrlo znamenitog - ne (dakle) kao što beše oklevetao bezbožni Simon - i da svega ima četiristo talanata srebra i dvesta zlata;
12Učiniti pak nepravdu onima koji su poverili (novac) svetinji Mesta i česnosti i nepovredivosti (ασυλία) Hrama po svemu svetu poštovanoga, sasvim je nemoguće.
15Sveštenici pak, prostrevši se u svešteničkim odeždama ispred Žrtvenika, prizivahu na nebu Onoga Koji je ustanovio zakon o zalogu, da ih založnicima čitave sačuva.
19Žene pak, vezujući kostret ispod dojki, okupljahu se u sve većem broju po ulicama, a zatvorene (u odajama) devojke sjuriše se jedne kod vrata, a druge na zidinama, dok neke izvirivahu kroz pροzore.
24No istoga časa kad on sa mačenoscima beše već došao do riznice, Gospodar duhova i svake vlasti učini veliku pojavu (επιφάνεια ν μεγάλην), taκο da svi koji se drznuše da uđu (u Hram), pogođeni silom Božijom, padoše u ukočenost i užas.
25Jer im se pojavi neki konj sa strašnim konjanikom, ukrašen prekrasnim pokrivačem, koji propevši se (na zadnje noge) napade Iliodora prednjim kopitama, dok jahač na njemu viđaše se sa zlatnim sveoružjem.
26A i dvojica drugih mladića javiše se pred njim (Iliodorom), blagoljepni snagom i predivni slavom i sjajni odećom; oni mu stadoše s obe strane i bijahu ga neprestano, nanoseći mu mnoge rane.
28Te (tako) onoga, koji je maločas sa mnogom svitom i svim mačenoscima ušao u višerečenu riznicu, nošahu kao nemoćnoga da pomogne sebi, poznavši (i oni) javno Božiju silu.
30A ovi (Judeji) blagosiljahu Gospoda, Koji proslavlja (παραδοξάζοντά) Svoje Mesto. I Hram Svedržitelja, koji je malopre bio pun straha i nereda, pojavom Gospodnjom ispuni se radošću i veseljem.
33I dok prvosveštenik činjaše umilostivljenje, opet se Iliodoru pojaviše isti mladići, odeveni u isto odelo, i stavši rekoše: "Imaj mnogu zahvalnost Oniji arhijereju, jer radi njega ti Gospod podari život.
35A Iliodor, prinevši Gospodu žrtvu i pomolivši se prevelikim molitvama Onome koji mu je život sačuvao, i blagodarno pozdravivši Oniju, vrati se s vojskom caru.
38"Ako imaš nekog neprijatelja ili izdajnika stvari državnih, pošalji njega tamo, i dobićeš ga (nazad) kažnjenoga, ako se uopšte spase, zato što oko tog Mesta zaista ima neka Božija Sila.