1 Zato, braćo sveta, zajedničari zvanja nebeskoga, poznajte poslanika i vladiku, kojega mi priznajemo, Isusa Hrista,

2 Koji je vjeran onome koji ga stvori, kao i Mojsije u svemu domu njegovu.

3 Jer ovaj posta toliko dostojan veće časti od Mojsija, koliko veću od doma čast ima onaj koji ga je načinio.

4 Jer svaki dom treba neko da načini; a ko je sve stvorio ono je Bog.

5 I Mojsije dakle bješe vjeran u svemu domu njegovu, kao sluga, za svjedočanstvo onoga što je trebalo da se govori.

6 Ali je Hristos kao sin u domu svojemu: kojega smo dom mi, ako slobodu i slavu nada do kraja tvrdo održimo.

7 Zato, kao što govori Duh sveti: danas ako glas njegov čujete,

8 Ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste u dane napasti u pustinji,

9 Gdje me iskušaše ocevi vaši, iskušaše me, i gledaše djela moja četrdeset godina.

10 Toga radi rasrdih se na taj rod, i rekoh: jednako se metu u srcima, ali oni ne poznaše putova mojijeh;

11 Zato se zakleh u gnjevu svojemu da neće ući u pokoj moj.

12 Gledajte, braćo, da ne bude kad u kome od vas zlo srce nevjerstva da otstupi od Boga živoga;

13 Nego se utješavajte svaki dan, dokle se danas govori, da koji od vas ne odrveni od prijevare grjehovne;

14 Jer postasmo zajedničari Hristu, samo ako kako smo počeli u njemu biti do kraja tvrdo održimo;

15 Dokle se govori: danas, ako glas njegov čujete, ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste.

16 Jer neki čuvši prognjeviše se, ali ne svi koji iziđoše iz Misira s Mojsijem.

17 A na koje mrzi četrdeset godina? Nije li na one koji sagriješiše, koji ostaviše kosti u pustinji?

18 A kojima se zakle da neće ući u pokoj njegov, nego onima koji ne htješe da vjeruju?

19 I vidimo da ne mogoše ući za nevjerstvo.