1 I skupiše se oko njega fariseji i neki od književnika koji bijahu došli iz Jerusalima.
7 No zaludu me poštuju učeći naukama, zapovijestima ljudskijem.
9 I reče im: dobro ukidate zapovijest Božiju da svoj običaj sačuvate.
10 Jer Mojsije reče: poštuj oca svojega i mater svoju; i: koji opsuje oca ili mater smrću da umre.
12 I tako ne date mu ništa učiniti ocu svojemu ili materi svojoj,
13 Ukidajući riječ Božiju svojijem običajem koji ste postavili; i ovako mnogo koješta činite.
14 I dozvavši sav narod reče im: poslušajte mene svi, i razumijte.
16 Ako ko ima uši da čuje neka čuje.
17 I kad dođe od naroda u kuću pitahu ga učenici njegovi za priču.
19 Jer mu ne ulazi u srce nego u trbuh; i izlazi napolje čisteći sva jela.
20 Još reče: što izlazi iz čovjeka ono pogani čovjeka;
21 Jer iznutra iz srca ljudskoga izlaze misli zle, preljube, kurvarstva, ubistva,
22 Krađe, lakomstva, pakosti, zloće, lukavstvo, sramote, zlo oko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje.
23 Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane čovjeka.
25 Jer čuvši za nj žena što u njezinoj kćeri bijaše duh nečisti, dođe i pade k nogama njegovima.
26 A žena ta bijaše Grkinja rodom Sirofiničanka, i moljaše ga da istjera đavola iz kćeri njezine.
28 A ona odgovarajući reče mu: da, Gospode; ali i psi pod trpezom jedu od mrva djetinjijeh.
29 I reče joj: za tu riječ idi; iziđe đavo iz kćeri tvoje.
30 I došavši kući nađe da je đavo izišao, i kći ležaše na odru.
32 I dovedoše k njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne na nj ruku.
34 I pogledavši na nebo uzdahnu, i reče mu: Efata, to jest: otvori se.
35 I odmah mu se otvoriše uši, i razdriješi se sveza jezika njegova, i govoraše lijepo.
36 I zaprijeti im da nikome ne kazuju; ali što im on zabranjivaše oni još većma razglašivahu.
37 I vrlo se divljahu govoreći: sve dobro čini; i gluhe čini da čuju i nijeme da govore.