1 I skupiše se oko njega fariseji i neki od književnika koji bijahu došli iz Jerusalima.

2 I vidjevši neke od učenika njegovijeh da nečistijem, to jest neumivenijem, rukama jedu hljeb, ukoriše ih.

3 Jer fariseji i svi Jevreji ne jedu dok ne umiju ruku do lakata, držeći se onoga što im je ostalo od starijeh;

4 I kad dođu s pazara, ne jedu dok se ne umiju; i još mnogo ima što su primili te drže: peru čaše i žbanove i kotlove i klupe.

5 A potom pitahu ga fariseji i književnici: zašto učenici tvoji ne žive kao što nam je ostalo od starijeh, nego jedu hljeb neumivenijem rukama?

6 A on odgovarajući reče im: dobro je prorokovao Isaija za vas licemjere, kao što je pisano: ovi ljudi usnama me poštuju, a srce njihovo daleko stoji od mene.

7 No zaludu me poštuju učeći naukama, zapovijestima ljudskijem.

8 Jer ostaviste zapovijesti Božije, a držite običaje ljudske, pranje žbanova i čaša; i druga mnoga takova činite.

9 I reče im: dobro ukidate zapovijest Božiju da svoj običaj sačuvate.

10 Jer Mojsije reče: poštuj oca svojega i mater svoju; i: koji opsuje oca ili mater smrću da umre.

11 A vi kažete: ako reče čovjek ocu ili materi: korvan, to jest: prilog je čim bih ti ja mogao pomoći.

12 I tako ne date mu ništa učiniti ocu svojemu ili materi svojoj,

13 Ukidajući riječ Božiju svojijem običajem koji ste postavili; i ovako mnogo koješta činite.

14 I dozvavši sav narod reče im: poslušajte mene svi, i razumijte.

15 Ništa nema što bi čovjeka moglo opoganiti da uđe spolja u njega, nego što izlazi iz njega ono je što pogani čovjeka.

16 Ako ko ima uši da čuje neka čuje.

17 I kad dođe od naroda u kuću pitahu ga učenici njegovi za priču.

18 I reče im: zar ste i vi tako nerazumni? Ne razumijete li da što god u čovjeka spolja ulazi ne može ga opoganiti?

19 Jer mu ne ulazi u srce nego u trbuh; i izlazi napolje čisteći sva jela.

20 Još reče: što izlazi iz čovjeka ono pogani čovjeka;

21 Jer iznutra iz srca ljudskoga izlaze misli zle, preljube, kurvarstva, ubistva,

22 Krađe, lakomstva, pakosti, zloće, lukavstvo, sramote, zlo oko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje.

23 Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane čovjeka.

24 I ustavši odande otide na krajeve Tirske i Sidonske, i ušavši u kuću šćadijaše da niko ne čuje za nj; i ne može se sakriti.

25 Jer čuvši za nj žena što u njezinoj kćeri bijaše duh nečisti, dođe i pade k nogama njegovima.

26 A žena ta bijaše Grkinja rodom Sirofiničanka, i moljaše ga da istjera đavola iz kćeri njezine.

27 A Isus reče joj: stani da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima.

28 A ona odgovarajući reče mu: da, Gospode; ali i psi pod trpezom jedu od mrva djetinjijeh.

29 I reče joj: za tu riječ idi; iziđe đavo iz kćeri tvoje.

30 I došavši kući nađe da je đavo izišao, i kći ležaše na odru.

31 I opet iziđe Isus iz krajeva Tirskijeh i Sidonskijeh i dođe na more Galilejsko u krajeve Desetogradske.

32 I dovedoše k njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne na nj ruku.

33 I uzevši ga iz naroda nasamo metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dohvati se jezika njegova;

34 I pogledavši na nebo uzdahnu, i reče mu: Efata, to jest: otvori se.

35 I odmah mu se otvoriše uši, i razdriješi se sveza jezika njegova, i govoraše lijepo.

36 I zaprijeti im da nikome ne kazuju; ali što im on zabranjivaše oni još većma razglašivahu.

37 I vrlo se divljahu govoreći: sve dobro čini; i gluhe čini da čuju i nijeme da govore.