1 I uđe opet u zbornicu, i ondje bješe čovjek sa suhom rukom.

2 I motrahu za njim neće li ga u subotu iscijeliti da ga okrive.

3 I reče čovjeku sa suhom rukom: stani na srijedu.

4 I reče im: valja li u subotu dobro činiti ili zlo činiti? dušu održati, ili pogubiti? A oni mučahu.

5 I pogledavši na njih s gnjevom od žalosti što su im onako srca odrvenila reče čovjeku: pruži ruku svoju. I pruži; i posta ruka zdrava kao i druga.

6 I izišavši fariseji odmah učiniše za njega vijeću s Irodovcima kako bi ga pogubili.

7 A Isus otide s učenicima svojijem k moru; i mnogi narod iz Galileje ide za njim i iz Judeje;

8 I iz Jerusalima i iz Idumeje i ispreko Jordana i od Tira i Sidona mnoštvo veliko čuvši šta on čini dođe k njemu.

9 I reče učenicima svojijem da bude lađa u njega gotova zbog naroda, da mu ne dosađuje.

10 Jer mnoge iscijeli tako da navaljivahu na njega koji bijahu nakaženi bolestima da ga se dotaknu.

11 I dusi nečisti kad ga viđahu, pripadahu k njemu i vikahu govoreći: ti si sin Božij.

12 I mnogo im prijećaše da ga ne prokažu.

13 I iziđoše na goru, i dozva koje on šćaše; i dođoše mu.

14 I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju,

15 I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone đavole:

16 Prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar;

17 I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znači sinovi gromovi;

18 I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita,

19 I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.

20 I dođoše u kuću, i sabra se opet narod da ne mogahu ni hljeba jesti.

21 I čuvši to rod njegov iziđoše da ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe.

22 A književnici koji bijahu sišli iz Jerusalima govorahu: u njemu je Veelzevul; i: on pomoću kneza đavolskoga izgoni đavole.

23 I dozvavši ih govoraše im u pričama: kako može sotona sotonu izgoniti?

24 I ako se carstvo samo po sebi razdijeli, ne može ostati carstvo ono;

25 I ako se dom sam po sebi razdijeli, ne može ostati dom onaj;

26 I ako sotona ustane sam na se i razdijeli se, ne može ostati, nego će propasti.

27 Niko ne može pokućstvo jakoga, ušavši u kuću njegovu, oteti ako najprije jakoga ne sveže: i onda će kuću njegovu oplijeniti.

28 Zaista vam kažem: svi grijesi oprostiće se sinovima čovječijim, i huljenja na Boga, makar kakova bila:

29 A koji pohuli na Duha svetoga nema oproštenja vavijek, nego je kriv vječnome sudu.

30 Jer govorahu: u njemu je nečisti duh.

31 I dođe mati njegova i braća njegova, i stojeći napolju poslaše k njemu da ga zovu.

32 I sjeđaše narod oko njega. I rekoše mu: eto mati tvoja i braća tvoja i sestre tvoje napolju pitaju za te.

33 I odgovori im govoreći: ko je mati moja ili braća moja?

34 I pogledavši oko sebe na narod koji sjeđaše reče: evo mati moja i braća moja.

35 Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja.