1 I uđe opet u zbornicu, i ondje bješe čovjek sa suhom rukom.
2 I motrahu za njim neće li ga u subotu iscijeliti da ga okrive.
3 I reče čovjeku sa suhom rukom: stani na srijedu.
6 I izišavši fariseji odmah učiniše za njega vijeću s Irodovcima kako bi ga pogubili.
7 A Isus otide s učenicima svojijem k moru; i mnogi narod iz Galileje ide za njim i iz Judeje;
9 I reče učenicima svojijem da bude lađa u njega gotova zbog naroda, da mu ne dosađuje.
10 Jer mnoge iscijeli tako da navaljivahu na njega koji bijahu nakaženi bolestima da ga se dotaknu.
11 I dusi nečisti kad ga viđahu, pripadahu k njemu i vikahu govoreći: ti si sin Božij.
12 I mnogo im prijećaše da ga ne prokažu.
13 I iziđoše na goru, i dozva koje on šćaše; i dođoše mu.
14 I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju,
15 I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone đavole:
16 Prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar;
18 I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita,
19 I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.
20 I dođoše u kuću, i sabra se opet narod da ne mogahu ni hljeba jesti.
21 I čuvši to rod njegov iziđoše da ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe.
23 I dozvavši ih govoraše im u pričama: kako može sotona sotonu izgoniti?
24 I ako se carstvo samo po sebi razdijeli, ne može ostati carstvo ono;
25 I ako se dom sam po sebi razdijeli, ne može ostati dom onaj;
26 I ako sotona ustane sam na se i razdijeli se, ne može ostati, nego će propasti.
29 A koji pohuli na Duha svetoga nema oproštenja vavijek, nego je kriv vječnome sudu.
30 Jer govorahu: u njemu je nečisti duh.
31 I dođe mati njegova i braća njegova, i stojeći napolju poslaše k njemu da ga zovu.
33 I odgovori im govoreći: ko je mati moja ili braća moja?
34 I pogledavši oko sebe na narod koji sjeđaše reče: evo mati moja i braća moja.
35 Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja.