1 I dođoše preko mora u okolinu Gadarinsku.
2 I kad iziđe iz lađe, odmah ga srete čovjek s duhom nečistijem,
3 Koji življaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama;
5 I jednako dan i noć bavljaše se u grobovima i u gorama vičući i bijući se kamenjem.
6 A kad vidje Isusa izdaleka, poteče i pokloni mu se.
8 Jer mu govoraše: iziđi, duše nečisti, iz čovjeka.
9 I pitaše ga: kako ti je ime? I odgovori mu: legeon mi je ime; jer nas je mnogo.
10 I moliše ga mnogo da ih ne šalje iz one okoline.
11 A ondje po brijegu pasijaše veliki krd svinja.
12 I moliše ga svi đavoli govoreći: pošlji nas u svinje da u njih uđemo.
14 A svinjari pobjegoše, i javiše u gradu i po selima. I iziđoše ljudi da vide šta je bilo.
16 A oni što su vidjeli kazaše im šta bi od bijesnoga i od svinja.
17 I počeše ga moliti da ide iz njihovijeh krajeva.
18 I kad uđe u lađu, moljaše ga onaj što je bio bijesan da bude s njim.
20 I otide i poče pripovijedati u Deset Gradova šta mu učini Isus; i svi se divljahu.
21 I kad prijeđe Isus u lađi opet na onu stranu, skupi se narod mnogi oko njega; i bješe kraj mora.
22 I gle, dođe jedan od starješina zborničkijeh po imenu Jair; i vidjevši ga pade pred noge njegove.
24 I pođe s njim; i za njim iđaše naroda mnogo i turkahu ga.
25 I žena nekakva koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi
27 Kad je čula za Isusa, dođe u narodu sastrag, i dotače se haljine njegove.
28 Jer govoraše: ako se samo dotaknem haljina njegovijeh ozdraviću.
29 I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti.
31 I rekoše mu učenici njegovi: vidiš narod gdje te turka, pa pitaš: ko se dotače mene?
32 I on se obziraše da vidi onu koja to učini.
34 A on reče joj: kćeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje.
36 A Isus odmah čuvši riječ što rekoše reče starješini: ne boj se, samo vjeruj.
37 I ne dade za sobom ići nikome osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva.
38 I dođe u kuću starješine zborničkoga, i vidje vrevu i plač i jauk veliki.
39 I ušavši reče im: šta ste uzavreli te plačete? Djevojka nije umrla, nego spava.
41 I uzevši djevojku za ruku reče joj: Talita kumi, koje znači: djevojko, tebi govorim, ustani.
42 I odmah usta djevojka i hođaše; a bješe od dvanaest godina. I začudiše se čudom velikijem.
43 I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to, i reče: podajte joj nek jede.