1 I kad se približi k Jerusalimu, k Vitfazi i Vitaniji, kod gore Maslinske, posla dvojicu od učenika svojijeh

2 I reče im: idite u selo što je prema vama, i odmah kako uđete u njega naći ćete magare privezano, na koje niko od ljudi nije usjedao; odriješite ga i dovedite.

3 I ako vam ko reče: šta to činite? kažite: treba Gospodu; i odmah će ga poslati amo.

4 A oni otidoše, i nađoše magare privezano kod vrata napolju na raskršću, i odriješiše ga.

5 I neki od onijeh što stajahu ondje rekoše im: zašto driješite magare?

6 A oni rekoše im kao što im zapovjedi Isus; i ostaviše ih.

7 I dovedoše magare k Isusu, i metnuše na nj haljine svoje; i usjede na nj.

8 A mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a jedni rezahu granje od drveta, i prostirahu po putu.

9 A koji iđahu pred njim i za njim, vikahu govoreći: Osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje!

10 Blagosloveno carstvo oca našega Davida koje ide u ime Gospodnje! Osana na visini!

11 I uđe Isus u Jerusalim, i u crkvu; i promotrivši sve, kad bi uveče, iziđe u Vitaniju s dvanaestoricom.

12 I sjutradan kad iziđoše iz Vitanije, ogladnje.

13 I vidjevši izdaleka smokvu s lišćem dođe ne bi li što našao na njoj; i došavši k njoj ništa ne nađe osim lišća; jer još ne bješe vrijeme smokvama.

14 I odgovarajući Isus reče joj: da otsad od tebe niko ne jede roda dovijeka. I slušahu učenici njegovi.

15 I dođoše opet u Jerusalim; i ušavši Isus u crkvu stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu po crkvi; i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, i klupe onijeh što prodavahu golubove.

16 I ne dadijaše da ko pronese suda kroz crkvu.

17 I učaše govoreći im: nije li pisano: dom moj neka se zove dom molitve svima narodima? A vi načiniste od njega hajdučku pećinu.

18 I čuše književnici i glavari sveštenički, i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod čuđaše nauci njegovoj.

19 I kad bi uveče iziđe napolje iz grada.

20 I ujutru prolazeći vidješe smokvu gdje se posušila iz korijena.

21 I opomenuvši se Petar reče mu: Ravi! gle, smokva što si je prokleo posušila se.

22 I odgovarajući Isus reče im:

23 Imajte vjeru Božiju; jer vam zaista kažem: ako ko reče gori ovoj: digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svojemu, nego uzvjeruje da će biti kao što govori: biće mu što god reče.

24 Zato vam kažem: sve što ištete u svojoj molitvi vjerujte da ćete primiti; i biće vam.

25 I kad stojite na molitvi, praštajte ako što imate na koga: da i otac vaš koji je na nebesima oprosti vama pogrješke vaše.

26 Ako li pak vi ne opraštate, ni otac vaš koji je na nebesima neće oprostiti vama pogrješaka vašijeh.

27 I dođoše opet u Jerusalim; i kad hođaše po crkvi dođoše k njemu glavari sveštenički i književnici i starješine,

28 I rekoše mu: kakvom vlasti to činiš? i ko ti dade vlast tu, da to činiš?

29 A Isus odgovarajući reče im: i ja ću vas da upitam jednu riječ, i odgovorite mi; pa ću vam kazati kakvom vlasti ovo činim.

30 Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? odgovorite mi.

31 I mišljahu u sebi govoreći: ako rečemo: s neba; reći će: zašto mu dakle ne vjerovaste?

32 Ako li rečemo: od ljudi; bojimo se naroda; jer svi mišljahu za Jovana da zaista prorok bješe.

33 I odgovarajući rekoše Isusu: ne znamo. I Isus odgovarajući reče njima: ni ja vama neću kazati kakvom vlasti ovo činim.