3 I ako vam ko reče: šta to činite? kažite: treba Gospodu; i odmah će ga poslati amo.
4 A oni otidoše, i nađoše magare privezano kod vrata napolju na raskršću, i odriješiše ga.
5 I neki od onijeh što stajahu ondje rekoše im: zašto driješite magare?
6 A oni rekoše im kao što im zapovjedi Isus; i ostaviše ih.
7 I dovedoše magare k Isusu, i metnuše na nj haljine svoje; i usjede na nj.
8 A mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a jedni rezahu granje od drveta, i prostirahu po putu.
9 A koji iđahu pred njim i za njim, vikahu govoreći: Osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje!
10 Blagosloveno carstvo oca našega Davida koje ide u ime Gospodnje! Osana na visini!
12 I sjutradan kad iziđoše iz Vitanije, ogladnje.
16 I ne dadijaše da ko pronese suda kroz crkvu.
19 I kad bi uveče iziđe napolje iz grada.
20 I ujutru prolazeći vidješe smokvu gdje se posušila iz korijena.
21 I opomenuvši se Petar reče mu: Ravi! gle, smokva što si je prokleo posušila se.
22 I odgovarajući Isus reče im:
24 Zato vam kažem: sve što ištete u svojoj molitvi vjerujte da ćete primiti; i biće vam.
28 I rekoše mu: kakvom vlasti to činiš? i ko ti dade vlast tu, da to činiš?
30 Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? odgovorite mi.
31 I mišljahu u sebi govoreći: ako rečemo: s neba; reći će: zašto mu dakle ne vjerovaste?
32 Ako li rečemo: od ljudi; bojimo se naroda; jer svi mišljahu za Jovana da zaista prorok bješe.