1 I ustavši odande dođe u okoline Judejske preko Jordana, i steče se opet narod k njemu; i kao što običaj imaše, opet ih učaše.

2 I pristupivši fariseji upitaše ga kušajući: može li čovjek pustiti ženu?

3 A on odgovarajući reče im: šta vam zapovijeda Mojsije?

4 A oni rekoše: Mojsije dopusti da joj se da raspusna knjiga i da se pusti.

5 I odgovarajući Isus reče im: po tvrđi vašega srca napisa vam on zapovijest ovu.

6 A u početku stvorenja muža i ženu stvorio ih je Bog.

7 Zato ostavi čovjek oca svojega i mater i prilijepi se k ženi svojoj,

8 I budu dvoje jedno tijelo. Tako nijesu više dvoje nego jedno tijelo.

9 A što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja.

10 I u kući opet zapitaše ga za to učenici njegovi.

11 I reče im: koji pusti ženu i oženi se drugom, čini preljubu na njoj.

12 I ako žena ostavi muža svojega i pođe za drugoga, čini preljubu.

13 I donošahu k njemu djecu da ih se dotakne; a učenici branjahu onima što ih donošahu.

14 A Isus vidjevši rasrdi se i reče im: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije.

15 Zaista vam kažem: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neće ući u njega.

16 I zagrlivši ih metnu na njih ruke te ih blagoslovi.

17 I kad iziđe na put, pritrča neko, i kleknuvši na koljena pred njim pitaše ga: učitelju blagi! šta mi treba činiti da dobijem život vječni?

18 A Isus reče mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.

19 Zapovijesti znaš: ne čini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoči lažno; ne čini nepravde nikome; poštuj oca svojega i mater.

20 A on odgovarajući reče mu: učitelju! sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje.

21 A Isus pogledavši na nj, omilje mu, i reče mu: još ti jedno nedostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; i dođi te hajde za mnom uzevši krst.

22 A on posta zlovoljan od ove riječi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.

23 I pogledavši Isus reče učenicima svojima: kako je teško bogatima ući u carstvo nebesko!

24 A učenici se uplašiše od riječi njegovijeh. A Isus opet odgovarajući reče im: djeco! kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo ući u carstvo Božije!

25 Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božije.

26 A oni se vrlo divljahu govoreći u sebi: ko se dakle može spasti?

27 A Isus pogledavši na njih reče: ljudima je nemoguće, ali nije Bogu: jer je sve moguće Bogu.

28 A Petar mu poče govoriti: eto mi smo ostavili sve, i za tobom idemo.

29 A Isus odgovarajući reče: zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanđelja radi,

30 A da neće primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuća, i braće, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vječni.

31 Ali će mnogi prvi biti pošljednji, i pošljednji prvi.

32 A kad iđahu putem u Jerusalim, Isus iđaše pred njima, a oni se čuđahu, i za njim iđahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poče im kazivati šta će biti od njega:

33 Evo idemo u Jerusalim, i sin čovječij predaće se glavarima svešteničkijem i književnicima i osudiće ga na smrt, i predaće ga neznabošcima;

34 I narugaće mu se, i biće ga, i popljuvaće ga, i ubiće ga, i treći dan ustaće.

35 I pred njega dođoše Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govoreći: učitelju! hoćemo da nam učiniš za što ćemo te moliti.

36 A on reče: što hoćete da vam učinim?

37 A oni mu rekoše: daj nam da sjedemo jedan s desne strane tebi a drugi s lijeve, u slavi tvojoj.

38 A Isus im reče: ne znate šta ištete: možete li piti čašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim?

39 A oni mu rekoše: možemo. A Isus reče im: čašu dakle koju ja pijem ispićete; i krštenjem kojijem se ja krstim krstićete se;

40 Ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati nego kojima je ugotovljeno.

41 I čuvši to desetorica počeše se srditi na Jakova i na Jovana.

42 A Isus dozvavši ih reče im: znate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim.

43 Ali među vama da ne bude tako; nego koji hoće da bude veći među vama, da vam služi.

44 I koji hoće prvi među vama da bude, da bude svima sluga.

45 Jer sin čovječij nije došao da mu služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge.

46 I dođoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i učenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev Vartimej slijepi sjeđaše kraj puta i prošaše.

47 I čuvši da je to Isus Nazarećanin stade vikati i govoriti: sine Davidov Isuse! pomiluj me!

48 I prijećahu mu mnogi da ućuti, a on još većma vikaše: sine Davidov! pomiluj me!

49 I stavši Isus reče da ga zovnu. I zovnuše slijepca govoreći mu: ne boj se; ustani, zove te.

50 A on zbacivši sa sebe haljine svoje ustade, i dođe k Isusu.

51 I odgovarajući reče mu Isus: šta ćeš da ti učinim? A slijepi reče mu: Ravuni! da progledam.

52 A Isus reče mu: idi, vjera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i otide putem za Isusom.

Analiza
Pretraga