1 Zato imajući ovu službu kao što bismo pomilovani, ne dosađuje nam se;

2 Nego se odrekosmo tajnoga srama da ne živimo u lukavstvu, niti da izvrćemo riječ Božiju, nego javljanjem istine da se pokažemo svakoj savjesti čovječijoj pred Bogom.

3 Ako li je pak pokriveno jevanđelje naše, u onima je pokriveno koji ginu,

4 U kojima Bog svijeta ovoga oslijepi razume nevjernika, da im ne zasvijetli vidjelo jevanđelja slave Hristove, koji je obličje Boga, koji se ne vidi.

5 Jer sebe ne propovijedamo nego Hrista Isusa Gospoda, a sebe same vaše sluge Isusa Gospoda radi.

6 Jer Bog koji reče da iz tame zasvijetli vidjelo, zasvijetli u srcima našima na svjetlost poznanja slave Božije u licu Isusa Hrista.

7 Ali ovo blago imamo u zemljanijem sudovima, da premnoštvo sile bude od Boga a ne od nas.

8 U svemu imamo nevolje, ali nam se ne dosađuje; zbunjeni smo, ali ne gubimo nada;

9 Progone nas, ali nijesmo ostavljeni; obaljuju nas, ali ne ginemo.

10 I jednako nosimo na tijelu smrt Gospoda Isusa, da se i život Isusov na tijelu našemu pokaže.

11 Jer mi živi jednako se predajemo na smrt za Isusa, da se i život Isusov javi na smrtnome tijelu našemu.

12 Zato dakle smrt vlada u nama, a život u vama.

13 Imajući pak onaj isti duh vjere kao što je napisano: vjerovah, zato govorih; mi vjerujemo, zato i govorimo.

14 Znajući da će onaj koji podiže Isusa, i nas podignuti s Isusom, i postaviti s vama.

15 Jer je sve vas radi, da blagodat umnožena izobiluje hvalama na slavu Božiju.

16 Zato nam se ne dosađuje; no ako se naš spoljašnji čovjek i raspada, ali se unutrašnji obnavlja svaki dan.

17 Jer naša laka sadašnja briga donosi nam vječnu i od svega pretežniju slavu,

18 Nama koji ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi; jer je ovo što se vidi, za vrijeme, a ono što se ne vidi, vječno.