1 Dajemo vam pak na znanje, braćo, blagodat Božiju koja je dana u crkvama Maćedonskima,
3 Jer po mogućstvu njihovu (ja sam svjedok) i preko mogućstva dobrovoljni bijahu,
4 I s mnogijem moljenjem moliše nas da primimo blagodat i zajednicu službe k svetima.
5 I ne kao što se nadasmo nego najprije sebe predaše Gospodu i nama, po volji Božijoj,
6 Da mi umolismo Tita da kao što je počeo onako i svrši i među vama blagodat ovu.
8 Ne govorim po zapovijesti, nego kad se drugi staraju, i vašu ljubav kušam je li istinita.
12 Jer ako ima ko dobru volju, mio je po onome što ima, a ne po onome što nema.
13 Jer se ne želi da drugima bude radost a vama žalost, nego jednako.
15 Kao što je pisano: ko je mnogo skupio, nije mu preteklo; i ko je malo skupio, nije mu nedostalo.
16 A hvala Bogu, koji je dao takovo staranje za vas u srce Titovo.
17 Jer primi moljenje; a budući da se tako vrlo stara, svojevoljno otide k vama.
18 Poslasmo pak s njim i brata, kojega je pohvala u jevanđelju po svijem crkvama.
20 Čuvajući se toga da nas ko ne pokudi za ovo obilje u kome mi služimo,
21 I promišljajući za dobro ne samo pred Bogom nego i pred ljudima.
24 Pokažite dakle na njima svjedočanstvo svoje ljubavi i naše hvale vama i pred crkvama.