Uporedi li iskreno čovek sebe sa Gospodom Hristom, mora sagledati svu bezgraničnu razliku: Hristos je sav u svemu božanski savršen, a on u svemu čovečanski nesavršen i nedovršen, jer grešan i smrtan.
Svim bićem svojim on oseća i saznaje da ni u kom smislu on ne može zameni
...Više
ti Hrista, niti išta svoje predložiti kao nešto čime bi se moglo zameniti išta Hristovo. Svim očima duše svoje on jasno vidi da je Hristos najviša vrednost ove planete, njena jedina svevrednost. A čovek, a ljudi, samo u Njemu i Njime dobijaju svoju neprolaznu, božansku vrednost. No tako se pred Hristom Gospodom oseća ne samo prosečan, običan čovek, već i svaki veliki i najveći, i najdarovitiji, i najgenijalniji čovek, samo ako iskreno i nepristrasno uporedi sebe sa Njim.
Eto, tako se oseća jedan od najdarovitijih i najgenijalnijih, ljudi na ovoj planeti, ako ne i najdarovitiji i najgenijalniji: apostol Pavle. Tako i svi ostali uistini veliki i darovitm, najveći i najgenijalniji: Jovan Bogoslov, apostol Petar, Atanasije Veliki, Zlatoust Preveliki, Grigorije Bogoslov, Vasilije Veliki, Simeon Novi Bogoslov, Dostojevski, Paskal, i – mnogi, mnogi drugi. Svi oni svesrdno propovedaju Hrista kao jedinog istinitog Boga i Spasitelja, a sebe – kao sluge njegove. On Bog, oni sluge. Eto, u tome je sva razlika. I to, radosna razlika za njih. I On, zaista Jedini Čovekoljubac, sluge svoje proslavlja božanskom slavom. Oii su postali veliki, jer su Velikog uneli u dušu svoju; oni su postali božanstveni, jer su Boga nastanili u srcu svom, i njegove svete božanstvene sile liju se kroz njih i osvećuju ih od vrha do dna. Zato su oni uvek sluge, sluge svemu Njegovom. ? On, uvek u svemu i po svemu Bog i Spasitelj. Zato oni ne propovedaju sebe.
Naprotiv, oni su neprekidna i neućutna propoved. A Njemu – čudesnom i nezamenjivom Bogu i Spasitelju. Sve što je njihovo samo Njega zna, samo Njime živi, samo Njega propoveda. Otuda hristonoѕni apostol svim srcem blagovesti svima: „Jer ne propovedamo sebe, nego Hrista Isusa Gospoda, ? sebe vaše sluge Isusa radi“.
Zašto mi apostoli Hristovi, „ne propovedamo sebe“? Zato što sva sila naša dolazi od Njega, a ne od nas kad mrtve vaskrsavamo, mi ih Njime vaskrsavamo; kad bolesne isceljujemo, mi ih Njime isceljujemo; kad đavole izgonimo, mi ih Njime izgonimo; kad smrt pobeđujemo, mi je Njime pobeđujemo; kad grehe otpuštamo, mi ih Njime otpuštamo; kad prešnike spasavamo, mi ih Njime spasavamo; kad mrtve duše pokajanjem, verom, ljubavlju, kadom, molitvom, postom, smirenošću iz mrtvih vaskrsavamo i u večni život uvodimo, mi to Njime činimo; kad čudesa tvorimo, mi ih Njime tvorimo; kad znamenja pokazujemo, mi ih Njime pokazujemo; sve što je u nama apostolima veliko, i božanstveno, i besmrtno, i slavno, i večno, i svemoćno, i svečudotvorno – od Njega nam je. ? od nas? Ništa osim dobre volje i revnosti.
Zato „mi sebe ne propovedamo, iego Hrista Isusa Gospoda, ? sebe vaše sluge Isusa radi“, Jer biti sluga Isusa Boga, Isusa čoveka, Isusa Spasitelja, Isusa Vaskrsitelja, Isusa Vaznesitelja, Isusa nebodavca, Isusa životodavca, Isusa rajedavca, to je najveće zvanje i najveća čast za ljudsko biće u svima svetovima. Jer služeći Hristu, mi istovremeio najkorisnije i najcelishodvije služimo ljudima kao bližnjima, koji nam samo Njime postaju uistini bližnji. Pravi sluga Hristov uvek je i ljudima sluga. Sluga, koji i danonoćno služi njihovom spasenju od greha, smrti i đavola. Služi im silom, koju mu daje, i za trud neprestano dadaje, jedini Spasitelj ljudi pod nebom.
Jer se ljudi ne mogu drukčije spasti nego služeći im Hristom i radi Hrista. Zašto? Zato što samo tako oni mogu sagledati i osetiti svu užasnost i ubitačnost greha i smrti i đavola po ljudsko biće, zgroziti ih se, i predati sebe Onome koji jedini spasava ljude od smrti, greha i đavola. Ko je sluga Hristov, on je uvek s radošću sluga ljudima, ali sluga „Isusa radi“ Spasitelja radi, koji spasava ljude osvećujući ih, prosvećujući ih, preobražavajući ih, svojim svetim i blagim božanskim silama