Čovek je istinski sluga ljudima, kada je istinski sluga Hristov. Dragovoljno služeći ljudima „ne kao ljudima“ nego „kao Gospodu“, čovek je zaista pravi hrišćanin, pravi sluga Hristov. Ljudi drukčije i ne mogu biti hrišćani nego dragovoljno služeći ljudima kao Gospodu; dragovoljno
...Više
služeći i rđavim ljudima, da bi ih na taj način upoznali sa Hristovim dobrom, sa Hristovim Evanđeljem, i pridobili ih za njih. Služeći im „od srca kao sluge Hristove“, hrišćani im pokazuju „bogatstvo Božje dobrote i krotosti i trpljenja“, svesni da „dobrota Božja vodi u pokajanje“ (Rm. 2,4). Hristovo dobro ne propada, kad tad ono koristi onima radi kojih se čini. A i ne desi li se to zbog tvrđe srca njihovog, ono svakako koristi onima koji ga čine. Hrišćani su time hrišćani što zlo savlađuju dobrom, što se trude da i u rđavim ljudima pronađu božansko dobro, da izazovu iskru u kamenu, u kamenu srca neosetljivog za Hrista i Njegove čudesne darove. Čineći dobro ma kome u svetu, treba ga činiti „kao Gospodu“, jer je svako dobro od Gospoda i vodi Gospodu. Ma u kakvom zvanju bili, hrišćani su dužni da se „u svemu“ pokažu „kao sluge Božje: u trpljenju mnogom, u nevoljama, u bedama, u teskobama, u ranama, u tamnicama, u bunama, u trudovima, u nespavanju, u postu, u čistoti, u znanju, u podnošenju, u dobroti, u Duhu Svetom, u ljubavi istinitoj, u reči istine, u sili Božjoj, s oružjem pravde i na desno i na levo, slavom i sramotom, kuđenjem i pohvalom, kao žalosni a koji se jednako vesele, kao siromašni a koji mnoge obogaćavaju, kao oni koji ništa nemaju a sve imaju“ (2. Kor. 6,4-8.10).
Objašnjavajući sve apostolove reči, sveti Zlatoust veli: Vidiš li kako mnogo zahteva apostol svojim rečima: „dragovoljno i od srca“? Mi vidimo gde mnogi služe svojim gospodarima „sa strahom i trepetom“, mnogo pobuđeni na to strogošću gospodara. No ti, veli apostol, pokaži da služiš kao sluga Hristov, a ne kao sluga čoveka; učini da tvoje služenje bude u tebe dobrodetelj a ne plod neophodnosti. Kao što onoga koji trpi nepravdu Hristos ubeđuje i uči da to prima kao blago i podnosi dobrovoljno, isto tako i apostol uči sluge. Pokaži da svoje slugovanje nosiš dobrovoljno, a ne kao čovekougodnik. Čovekougodnik nije sluga Hristov, i sluga Hristov nije čovekougodnik. Jer, ko, budući sluga Božji, hoće da ugađa ljudima? I obrnuto, ko, ugađajući ljudima, može biti sluga Božji? „Od srca, veli apostol, dobrovoljno služeći“. Ovo je dobro rečeno, pošto je moguće služiti u prostoti i bez zlobe, ipak ne svom snagom nego samo izvršujući dužnost. Stoga veli: iz usrđa, a ne po neophodnosti; od dobre volje, a ne po moranju. Ako tako budeš služio, tojest od dobre volje, srdačno, radi Hrista, onda ti nisi sluga. Vidiš li kako se od tvog slugovanja otstranjuje beščešće