Eto spasonosne žalosti: žalost pokajnička. Otkuda ona? Od saznanja svojih grehova u svetlosti Božjoj. Čim čovek osvetli svoje grehe božanskom svetlošću evanđelskom, on se odmah zgrozi nad njima, jer sagleda svu njihovu rugobnost i pogubnost i smrtonosnost. I onda: žalost provri iz celog b
...Više
ića njegovog. I on, kuda će? Onome koji jedini može otpuštati grehe, Bogu. A Njemu se pristupa pokajanjem, bauljajući, lazeći, kolenački. Jer kako bi smeo grešnik ići k Bogu uspravno? U tome se i sastoji pokajanje; skršiti svoju gordost, baciti sebe na kolena, samleti sebe u stupi samoosude, samoprezira, samomučenja.