„Zato se utešismo utehom vašom“, jer se grešnik pokajao, a vi ste svi radili na tome, m zalagali duše svoje i savesti svoje. Njegov greh bio je podstrek za vaše sveopšte uzbuđenje, i probuđenje, i pokajanje. Jer mi hrišćani i zajednički verujemo, i zajednički volimo, i zajednički se
...Više
kajemo. Osećanja su nam saborna, jer živimo u jednom telu, sabornom telu Crkve i imamo jednu dušu -sabornu dušu Crkve, i rukovodimo se jednom savešću – sabornom savešću Crkve, „A još većma se obradovasmo radosti Titovoj, jer svi vi umiriste duh njegov“. A on je bio uznemiren vašim greholjubljem: prisustvom teških grehova u vašoj sredini.
Sada, vaše pokajanje unelo je mir u dušu njegovu: vi ste našli put kano se grešnik ispravlja. Od sada tako postupajte. Znate kako se najuspešnije bori sa grehom koji je u bratu: sveopštim pokajanjem. Kajte se najpre vi za njega, i umesto njega, pa će Gospod i njega, zbog bratoljublja vašeg, probuditi na pokajanje.