Eto zašto vam je „tesno u srcima vašim“. Hoćete da služite dva gospodara, dva shvatanja sveta; hoćete da združite u sebi veru s neverjem: hrišćanstvo s idolopoklonstvom; zadržavate idolopoklonička shvatanja i raspoloženja, i hoćete da ih u sebi pomirite sa hrišćanskim shvatanjima i
...Više
raspoloženjima. U tome je vaš greh, i vaš slom, i vaš pad, i vaše bezakonje.
Dobro razmotrite i izmerite: šta zajedničko ima pravda s bezakonjem? Ništa, sigurno ništa – tako nam svedoči Evanđelje Sveznajućeg. I to može nesumnjivo videti svaki, ako mu je zdrav duhovni vid. No to vi ne vidite, su su vam oči zagnojile neverjem, ili bar njegovim ostacima: njegovom „filosofijom“. Treba znati: neznaboštvo i hrišćanstvo su dva shvatanja sveta i dva načina života, sasvim suprotna među sobom. Ne može se biti neznabožački hrišćanin, ni hrišćanski neznabožac.
Staro mora odbačeno, i novo svim srcem prihvaćeno. „Staro prođe, gle, sve novo nastade“ u Hristu (2 Kor. 5,17; Gl. 6,15). Vi to ne osećate, zato i vučete jaram s nevernicima. Ali znajte: njihova tama nema nikakvu zajednicu sa našom svetlošću. Osvestite se: postoje samo dva sveta: Hristos i Velijar. Mi ljudi pripadamo jednom ili drugom; ne možemo mi sačinjavati neki zaseban, treći svet; mi smo ili uz jednog ili uz drugog. Stoga je i prirodno i logično staviti jasno i odlučno pitanje: