„Time se ljubav u nama usavrši (τετελείωται ἡ ἀγάπη) da imamo slobodu na dan suda“. „Time“ što Bog u nama obitava, Bog koji je ljubav; i mi obitavajući u Bogu rastemo neprestano u ljubavi, usavršavamo se u njoj beskrajno i bezgranično. Kao svemoćna božanska sila,
...Više
ljubav izgoni iz nas svaki greh, drži nas u svetom životu, bogoživotu, te nam to i daje slobodu da se ne plašimo sudnjeg dana. Da, mi smo u svetu zla i greha, ali se ne bojimo ni zla ni greha, jer Hristom Bogom živimo; On je taj koji u nama božanskom silom svojom pobeđuje svako zlo, savlađuje svaki greh. Nismo od sveta, ali živimo Hristom u svetu, i tako savlađujemo grehe svoje i zla svoja: „jer kao što je On i mi smo u svetu ovom“. Njegov život u ovom svetu obrazac je i ugled i primer za naš život u ovom svetu. Iako je ovo pisao daleko posle vaznesenja Spasiteljevag na nebo, sveti Bogoslov upotrebljava sadašnje vreme: „Kao što je On i mi smo u svetu ovom“. Time nam otkriva jednu veliku tajnu: Gospod Hristos je neprestano u ovom svetu Crkvom. Jer boraveći u njaj, On neprestano boravi u ovom svetu sa nama; savremanik je svakom članu Crkve zemaljske u toku svih vekova. Stoga svako pokolenje vernih može sa svetim Voanergesom reći: „Kao što je On i mi smo u svetu ovom“. U svetu ovom živimo Njime: „kao što je On“ u Istini, u Pravdi, u Ljubavi – i mi smo. Sve što je njegovo – naše je. Jer nam je On svega Sebe ostavio u Crkvi, i stalno nam daje Sebe, naročito kroz svetu tajnu Pričešća, i ostale svete tajne i svete vrline. Daje nam svega Sebe, te možemo živeti u ovom svetu na način na koji je On živeo: evanđelski, bogočovečanski. Osnovno je evanđelsko pravilo za sledbenike Hristove: „kao On = καθὼς ἐκεῖνός“ – tako i mi živimo; „kao On“ – tako i mi mislimo; „kao On“ – tako i mi osećamo; „kao On“ – tako i mi postupamo; „kao On“ – tagso i mi gledamo na ovaj svet i na sve svetove