dve porodice: Božja i đavolja. Svaki čovek mora pripadati jednoj od njih. Ako je pvravdoljubiv, pripada Božjoj; ako je greholjubiv – đavoljoj. „Nije od Boga“ ne samo koji tvori nepravdu, nego i „koji god ne tvori pravde“; „nije od Boga“ ne samo koji mrzi brata svoga, nego i „koji ne ljubi brata svoga“. To je nepogrešivo evanđelsko bogočovečansko merilo koje tačno pokazuje kojoj od dveju porodica pripada svaki čovek: Božjoj ili đavoljoj. Pravda i ljubav: pravda kao skup svih evanđelskih vrlina, ljubav – kao božanska sila koja ih ostvaruje, – i jesu oznake dece Božje, sinova Božjih u ovom svetu; za njih i u njima oni žive, radi njih i umiru. Nepravda i mržnja oznake su dece đavolje u ovom svetu; za njih i u njima ona žive, radi njih i umiru. Ljudsko biće ulazi u porodicu Božju, u carstvo Božije, samo ako je pravda njegova „veća nego pravda književnika i fariseja“ (Mt. 5,20), tj. ako je božanska, bogočovečanska, a ne ljudska, humanistička, hoministička.

(I Jovanova 3,11-24)

1. Jn. 3,11-24: 11 Jer ovo je poruka, koju čuste od početka, da ljubimo jedni druge. 12 Ne kao što Kain bješe od nečastivoga i zakla brata svojega. A zbog čega ga zakla? Jer djela njegova bijahu zla, a brata mu pravedna. 13 Ne čudite se, braćo moja, ako vas svijet mrzi. 14 Mi znamo da smo prešli iz smrti u život, jer ljubimo braću; jer ko ne ljubi brata ostaje u smrti. 15 Svaki koji mrzi brata svojega jeste čovjekoubica; a znate da nijedan čovjekoubica nema vječni život koji ostaje u njemu. 16 Po tome smo poznali ljubav što On za nas život svoj položi; i mi smo dužni polagati život za braću. 17 A koji ima bogatstva ovoga svijeta, i vidi brata svojega u nevolji, i zatvori srce svoje od njega, kako onda ljubav Božija boravi u njemu? 18 Dječice moja, ne ljubimo riječju ni jezikom, nego djelom i istinom. 19 I po tome znamo da smo od istine, i uspokojićemo pred njim srca svoja: 20 Jer ako nas osuđuje srce, Bog je veći od srca našeg i zna sve. 21 Ljubljeni, ako nas srce naše ne osuđuje, smjelost imamo pred Bogom; 22 I što god ištemo, primamo od njega, jer zapovijesti njegove držimo i činimo što je ugodno njemu. 23 A ovo je zapovijest njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Hrista, i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijest. 24 I onaj koji drži zapovijesti njegove u njemu prebiva, i On u njemu. I po tome znamo da On prebiva u nama, po Duhu kojega nam je dao