A ostaje – sve što je od Bogočoveka Hrista. Jer u Njemu nema ničeg smrtnog, prolaznog, truležnog, već sve besmrtno, neprolazno, večno. Sve je u Njemu takvo: i istina, i pravda, i ljubav, i život, i slava, i blaženstvo, i svako savršenstvo. I svi koji žive Njime, i veruju u Njega, jesu ta
...Više
kvi. Kakav je On, takvi su i oni: (sr. Gl. 2, 20; 1 Jn. 4, 9; 3, 24; 4, 13; 1, 7; 3, 2-3). On je i došao u ovaj svet, i postao kao mi, da bismo mi postali kao što je On. Kroza sve svoje, On hoće jedno: da se saobrazimo Njemu, da se ohristoličimo (Rm. 8,29). Jer je to vrhovni cilj ljudskog bića, i krajnja meta naših želja {Gal. 4, 19; sr. Flb. 10, 21). Razume se, to se „s mukom“ postiže i stvara (Gl. 19): a pomoću svih svetih tajni i svetih podviga evanđelskih, koje nam daje, i kroz koje nas vodi i rukovodi Utešitelj blagi. On je koji pomoću svetih tajni i svetih vrlina stvara, formira „obličje Hristovo“ u nama, lik Hristov, ohristoličuje nas. Ta hristolikost je i naš cilj, i naša nada. Dostići je, živeti njome i radi nje, to je neprolazna slava naša što je u Hristu Isusu Gospodu našem. Da to postignemo, date su nam „sve božanske sile“ koje su za to potrebne: svete tajne i svete vrline (2 Petr. 1, 3-8). Stoga zajedno sa svetim apostolom, svi hristočežnjivi apostoli smelo izjavljuju