19-20
Prethodno je govorio da slušanje zakona ne donosi nikakvu korist, ako mu nije prisajedinjeno i njegovo izvršenje, jer nisu pravedni pred Bogom oni koji slušaju zakon, nego će se opravdati oni koji ispunjavaju zakon (st. 13).
Sada govori i nešto više, odnosno
...Više
, čak i kad bi bio učitelj, ako ne ispunjavaš zakon ne samo da ne zadobijaš nikakvu korist nego privlačiš na sebe još veću kaznu. Pošto su Judejci bili veoma gordi zbog svog dostojanstva učitelja, time posebno dokazuje da su dostojni podsmeha. Kada kaže: Vođa slepima, učitelj deci i ostalo, time izobražava nadmenost Judejaca, koji su sebe nazivali vođama, svetlošću i učiteljima, dok su one, što su preobraćeni iz neznaboštva, imenovali kao one što se nalaze u tami, decu i neznalice. Ti, međutim, obličje (obrazac) znanja i istine nemaš u delima i u zaslugama, nego u zakonu, oslanjajući se na njega kao na izobraženje vrline. Neko, na primer, ima carevu sliku i sam ništa ne preslikava s nje, nego oni koji je nemaju i koji ga (cara) nisu videli, verno podražavaju ovo izobraženje.
Dakle, svaki učitelj izobražava u duši učenika poznanje dobra, a time i samu istinu. Ako on to ostvari i u stvarnosti, biće savršen; u protivnom slučaju biće onakav, kakve apostol sada osuđuje. Neki su pod obličjem (obrascem) podrazumevali neverodostojan vid istine. Ti, kaže, imaš poznanje i blagočešće koji nisu istiniti, nego krivotvoreni i prikriveni lažnim vidom