1 Braćo! želja je mojega srca i molitva k Bogu za spasenije Izrailja.

2 Jer im svjedočim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu.

3 Jer ne poznajući pravde Božije i gledajući da svoju pravdu utvrde ne pokoravaju se pravdi Božijoj.

4 Jer je Hristos svršetak zakona: koji ga god vjeruje opravdan je.

5 Jer Mojsije piše za pravdu koja je od zakona: koji čovjek to čini življeće u tom.

6 A pravda koja je od vjere ovako govori: da ne rečeš u srcu svojemu: ko će izići na nebo? to jest da svede Hrista;

7 Ili: ko će sići u bezdan? to jest da izvede Hrista iz mrtvijeh.

8 Ali šta govori pismo? Blizu ti je riječ u ustima tvojima i u srcu tvojemu, to jest riječ vjere koju propovijedamo.

9 Jer ako priznaješ ustima svojima da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvijeh, bićeš spasen.

10 Jer se srcem vjeruje za pravdu a ustima se priznaje za spasenije.

11 Jer pismo govori: koji ga god vjeruje neće se postidjeti.

12 Jer nema razlike među Jevrejinom i Grkom: jer je on Bog sviju, i bogat za sve koji ga prizivlju.

13 Jer koji god prizove ime Gospodnje spašće se.

14 Kako će dakle prizvati koga ne vjerovaše? A kako će vjerovati koga ne čuše? A kako će čuti bez propovjednika?

15 A kako će propovijedati ako ne budu poslani? Kao što stoji napisano: kako su krasne noge onijeh koji donose glas za mir, koji donose glas za dobro!

16 Ali svi ne poslušaše jevanđelja: jer Isaija govori: Gospode! ko vjerova našemu propovijedanju?

17 Tako dakle vjera biva od propovijedanja, a propovijedanje riječju Božijom.

18 Nego velim: zar ne čuše? Još otide po svoj zemlji glas njihov, i po krajevima vasionoga svijeta riječi njihove.

19 Nego velim: zar ne razumje Izrailj? Prvi Mojsije govori: ja ću vas razdražiti, ne svojijem narodom, nerazumnijem narodom rasrdiću vas.

20 A Isaija govori slobodno: nađoše me koji me ne traže; i javih se onima koji za me ne pitaju.

21 A k Izrailju govori: vas dan pružah ruke svoje k narodu koji ne da da mu se kaže i odgovara nasuprot.