17-18
Rekavši da neznabošcu koji izvršava zakon ništa više nije potreb-no, nabraja, najzad, prednosti Judejaca u koje su se ovi uzdali i gordili se njima pred neznabošcima. Najpre govori o imenu Judejaca, jer je ono pred-stavljalo ogromno preimućstvo, kao i sada ime hrišćana.
...Više
Nije rekao: „Ti si Judejac“, nego zoveš se Judejac jer je istiniti Judejac onaj koji ispoveda kao takav, budući da ime „Juda“ znači ispovedanje.
I oslanjaš se na zakon – ne trudiš se, ne koračaš i ne istražuješ šta bi trebalo činiti nego imaš zakon, koji te bez tvog truda poučava u svemu.
Hvališ se Bogom, tj. da te Bog ljubi i da te pretpostavlja ostalim ljudima; obraćanje ljubavi Bo-žije u sredstvo za prezir bića iste vrste predstavlja znak krajnjeg bezu-ilja.Iznaš volju Njegovu (Božiju).
I umeš da razlikuješ, tj. da odlučuješ šta bi trebalo činiti a šta ne. Pod umeš da razlikuješ treba podrazumevati „ono što dolikuje“ ili „ono što svakome koristi“