14-15
Dokazuje ono što govori protiv Judejaca i vodi reč s mudrom veštinom, kako se ne bi pokazalo da on tobože govori protiv zakona. Kao da hvali i uzvisuje zakon, govori da zaslužuju divljenje oni koji nemaju zakon “ od prirode“, tj. imaju ubeđenje u mislima. Njima, naime,
...Više
zakon nije bio ni potreban: međutim, oni su zakon ispunili, zapečativši u svoja srca ne pisane reči nego dela i koristeći se, kao svedočanstvom o dobru, savešću i prirodnim mislima. Ovde govori o tri zakona: o pisanom zakonu, o prirodnom zakonu i o zakonu dela.
Neznabošci, nemajući zakona. Kakvog zakona? Pisanog.
Čine od prirode ono štoje po zakonu. Po kakvom zakonu? Po zakonu koji se ispoljava u delima.
Nemajući zakona. Kakvog? Pisanog.
Sami su sebi zakon. Kako to? Rukovodeći se priodnim zakonom.
Oni dokazuju da je u srcima njihovim napisano ono što je po zakonu. Kakvom zakonu? Zakonu u delima. Prema toku besede, trebalo je da kaže ovako: kad neznabošci, nemajući zakona, po prirodi čine ono što je zakonito, onda oni daleko prevazilaze one, što su poučeni u zakonu. Apostol, međutim, nije tako rekao, nego se blaže izrazio: Sami su sebi zakon. Time dokazuje da se i u drevna vremena, i pre nego što je dat zakon, ljudski rod nalazio pod tim istim Promislom. Time takođe zatvara usta onima, koji kažu: zašto Hristos nije ranije i od samog početka došao da nauči tvorenju dobra? On, je kaže, od početka u svakoga položio poznanje dobra i zla; međutim, kad je video da to ne pomaže, na kraju je došao Sam.