Korinćani, vi me primoraste na ovu vrstu hvale, na ovo bezumlje. Jer hvaliti se, i isticati sebe među ostalim slugama Hristovim, bezumlje je. Ali, ja i to bezumlje primam na sebe radi vašeg spasenja: da bih vas spasao od lažnih apostola, od lažnih učitelja, od neevanđelskih filosofa, od homin
...Više
ističkih filosofija, od svih koji hoće da vas odvrate sa božanskog puta evanđelskog koji jedini vodi u život Večni kroz Istinu Večnu i uvodi u sva neprolazna bogatstva Carstva Božijeg. I to vodi, poglavito, kroz muke i stradanja Hrista radi. Jer ne zaboravljajte „da nam kroz mnoge nevolje valja ući u carstvo Božije“ (D. A. 14, 22); i uvek imajte na umu ovu istinu: „Svi koji pobožno hoće da žive u Hristu Isusu, biće gonjeni“ {2 Tm. 3, 12). Sluge Hristove kako služe Hristu Spasitelju? Neprestano se trudeći na svom spasenju i spasenju bližnjih: od greha, od smrti, od đavola. A spasavati svbe od svih grehova, od svih smrti, od svih đavola, to je trud koji ne zna za odmor, niti hoće da zna, niti sme da zna. I to što sam se više trudio nego drugi, nije moje već blagodati Božje. Jer „po blagodati Božjoj jesam što jesam, i blagodat njegova što je u meni ne osta prazna, nego se poprutih više od sviju njih, ali ne ja nego blagodat Božja koja je sa mnom“ (1 Kor. 15, 10).
„Preko mere sam. boja podneo“, jer Ljudi brane svoje grehe, svoje smrti, svoje demone, brane ih uporno, pošto su navikli na njih, pa ih još po navici, avaj i zavoleli. I braneći njih, oni brane sramnu ljubav svoju, i razjareni ljubomorom oni biju Hristovog apostola koji nepoštedno bije i ubija grehe njihove, bije i ubija smrti njihove, bije i ubija demone njihove. Ali ubija sve grehe, ubija sve smrti, ubija sve đavole, ne svojom silom, nego silom bezgrešnog Gospoda Isusa koji je u njemu i svojom svepobednom božanskom silom čini to što ljudi svojim čovečanskim silama ne mogu nikada učiniti, niti su učinili, niti će učiniti. U tom rvanju sa gresima i smrtima i đavolima što vladaju ljudskim dušama, ja sam bezbroj rana zadobio i podneo, ali radosno kao svepobednik: „jer sve mogu u Hristu Isusu koji mi moć daje“ (Flb. 4, 13).
„Više puta sam bio u tamnici“, zato što sam ljubiteljima lažnih bogova propovedao jedinog istinitog Boga – Gospoda Hrksta, ljubiteljima lažnih istina propovedao jedinu istinitu Istinu – Gospoda Hrista, ljubiteljima lažnih pravdi propovedao jedinu istinitu Pravdu – Gospoda Hrista, ljubiteljima lažnih dobara propovedao jedano istinito Dobro – Gospoda Hrista, ljubiteljima lažnih života propovedao jedini istiniti Život, ljubiteljima nasilja propovedao krotko služenje ljudima, ljubiteljima zla propovedao večno božašako dobro, ljubiteljima greha i smrti propovedao život bezgrešni i besmrtni, ljubiteljima đavola propovedao Boga, ljubiteljima pakla propovedao raj, ljubiteljima laži, obmana i zabluda propovedao jedinu Istinu, jedinu Sveistinu u svima anđelskim i čovečanskim svetovima – čudesnog Bogočoveka Gospoda Isusa, tog jedinog svesavršenog Boga anđela i ljudi, i tog jedinog svesavršenog Čoveka među svima ljudima u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
„Često sam bio u smrtnoj opasnosti“, jer sam robovmma smrti propovedao oslobođenje od smrti kroz besmrtnost, koja se stiče Jedinim Besmrtnim. A ko je to? Jedini Bezgrešni, i stoga Jedini Pobeditelj smrti u svima svetovima Gospod Isus Hristos, Bogočovek.
Međutim, robovi smrti, po smrtocentričnom greholjublju svom ne želeći besmrtnost Hristovu, grčevito su kroz grehe i strasti svoje grlili smrt i sve smrtno, i na mene, propovednina i donosioca jedine svetle i radosne besmrtnosti, turkali sove smrti da me usmrte, ali me je iz sviju njih izbavljao sladčajši Pobeditelj smrti – Gospod Hristos. A kad je Jedini Besmrtni u tebi, šta ti može učiniti smrt, i hiljade smrti, i sve smrti, makar sa svih strana kidisale na tebe svima svojim strahovima i užasima i čudovišnostima?