20 Jer primate ako vas ko natjera da budete sluge, ako vas ko jede, ako ko uzme, ako vas ko po obrazu bije, ako se ko veliča.
Kopirano
Komentari
Kao hrišćani, vi treba da ste slobodni u Hristu: slobodni od greha, od bezakonja, od demonizma, od čulnog shvatanja sveta, od lažne mudrosti, od lažne -slobode, od lažnih bogova, od lažnih spasitelja roda ljudskog. A vi – „podnosite ako vas ko porobljuje“ takvim stvarima. Zar je to mudr...
Više
o od vas? Nije li to bezumlje?

Nekada, kada bejaste idolopoklonici, nad vama vladahu lažni bogovi, lažne filosofije, lažne ideje, lažne vrednosti, lažne veličine, vladahu gresi, poroci, strasti, demoni, i vi bejaste „pod stihijama sveta zarobljeni“ (Gl. 4, 8). A predavati se takvom ropstvu, zar to nije bezumlje od hrišćana? Ta kao hrišćani, vi ste se uzdigli iznad vidljivog sveta i sagledali svoje nebesko poreklo, i osetili i saznali da „niste od ovoga sveta“ (Jn. 15, 19), već od gornjega, nebeskoga, božanskoga.
Svojim nebesnim poreklom vi ste nebeska bića na zemlji, i vaša je danonoćna dužnost da služite Bogu nebeskome u slobodi od greha, od strasti, od lažnih bogova i lažnih ideja, a vi se, na sramotu svoju, „opet vraćate na slabe i rđave stihije“ i iznova hoćete da im služite (Gal. 4, 9). Svaka ideja koja nije nebeskog porekla preti vam opasnim zarobljeništvom, koje može ubiti um vaš ili satrti srce vaše. Tako i svaka teorija, svaka nauka, svaka navika, svaka kultura, svaka civilizacija, koja nije poreklom od Hrista i nema Njegov blagoslov nesumnjivo vas lišava javno ili tajno slobode koju imate u Hristu:: slobode od greha, od smrti, od đavola, i zarobljuje vas na sramno služenje smrtnom i prolaznom, crvljivom i truležnom, grehovnom i đavoljem.
Kada savest vaša počne preko lažnih učenja služiti rđavim stihijama ovoga sveta, onda vi neprimetno postajete plen lažnih učitelja, jer neosetno postajete neosetljivi za ono što je Hristovo. A Hristovo i jeste jedino istinski vrednosno u vama i ako vas. Postajući neosetljivi za ono što je Hristovo, vi počinjete ne osećati kako vam gresi i potajne strasti nagrizaju dušu, pomračuju savest, kvare um, raslabljuju volju, kako vas potkradaju i kradu, kako vas jedu i pljačkaju. Ali, ako vam greh, ta duhovna smrt, pojede dušu, šta ćete onda? Ne varajte se, telo vaše bez bogolike i hristočežnjive duše u njemu, nije drugo do smrdljivi leš i uzavrelo crvlje. Pored toga, koristeći tu vašu opijenost lažnim idejama, lažni učitelji jedu i ono što je vaše, imovinu vašu; koja u vašim hrišćanskim rukama treba da služi evanđelskim svrhama.

Hrišćani ste? To znači: i duše vaše i tela vaša nisu vaši nego Hristovi, jar oni nisu cilj ni sebi ni vama nego Gospod; ne samo duša nego i „telo je za Gospoda“ {1 Kor. 6, 13); u poslednjoj liniji, sve je u njima i oko njih „za Gospoda“. Tako i sve što je vaše ima jedan božanski, bogočovečanski smisao i cilj: da služi Gospodu. Međutim, ni duša vaša ni telo vaše ne služe Gospodu, „ako ko uzima od vas“ ono što je vaše i upotrebljava na neevanđelske ciljeve. Vaša savest mora molitvom i bdenjem postati svevidećim okom vašeg bića i ne dati da išta vaše ide na greh ili služi grehu, i ne dopustiti da ko išta vaše uzima na greh.
Po čemu se najočiglednije hrišćanin razlikuje od nehrišćana? Po tome što hrišćanin slavi i veliča jedinog istinitog Boga i Gospoda – Isusa Hrista. A nehrišćani? Oni obično veličaju sebe, kao najbliže sebi bogove, pa zatim – sve lažne bogove redom. A njihovo je ime legiom. U samoj stvari, na sebeveličanju stoji i postoji sam đavo, sam Satana, i svaki đavolizam, svaki satanizam. Jer satanizam počinje odavde, odakle i sebeveličanje.
Tako je sebeveličanjem najbliži Bogu Svetlonosac postao Satana, i svetli anđeli postali đavoli. Tako i ljudi sebeveličanjem postaju neljudi, i avaj – đavoli. Jer sebeveličanjeje i kao ideja i kao sila svecelo od Satane. To je đavocentrična sila po svemu i u svemu. I ona svega čoveka povuče u demonizam, i uvali u satanizam. Otkuda to? Otuda što sebeveličanje ma kog stvarenja nema u sebi ničeg božanskog, ničeg evanđelskog. Jer sve što je dobro u čoveku i u svetu oko čoveka – od Boga je Stvoritelja i zato samo Bogu pripada hvala i veličanje. Čim to čovek izvrne u hvalu i veličanje sebe, to se odmah pretvara u vešala za njega samog, i on time vrši samoubistvo. Omča – eto to je sebeveličanje. Pošto je sebeveličanje u isto vreme i satanska ideja i satanska sila, to po sto smrti udara na vas hrišćane kada „podnosite ako se ko veliča“. A lažni učitelji, i sve lažne veličine, samo to i rade: veličaju sebe na bezbroj načina.

Radeći to, oni time gaze i nipodaštavaju ono što hrišćane čini hrišćanima. A to je? Sve vrednosti Hristove: Njegovu Bogočovečansku Ličnost, Njegovo Bogočovečansko delo, Njegovo Bogočovečansko učenje, što i sačinjava „obraz“ hrišćana. Lažni učitelji uvek veličaju sebe na račun jedinog istinitog Učitelja – Gospoda Hrista, Bogočoveka, koji ne samo zna Istinu nego je i oličenje Večne Istine u svima njenim savršenstvima, koji ne samo zna Pravdu i Ljubav i Dobrotu i Lepotu nego je i svega toga svesavršeno ovaploćenje.
Ako ćutke podnosite nipodaštavanje i omalovažavanje jedine Svevrednosti u svima čovečanskim svetovima – Bogočoveka Hrista, onda – zar ste Hristovi? Svesavršeni Bog i Gospod, Bogočovek Hristos, sačinjava vaš obraz, hrišćani. A zar ste hrišćani, ako vas ko zbog našeg nehata i nerevnosti bije po tom obrazu? U svojoj samoubilačkoj ravnodušnosti i pogubnoj samoobmani vi ćutke, izdajnički, judinski „podnosite ako vas ko bije po obrazu“, i lakomisleno uobražavate da ste i nadalje hrišćani. O, mlitavoj ravnodušnosti vašoj pravo je ime – izdajstvo, hristoizdajstvo.

Jer Sveistiniti je rekao: „Koji god prizna mene pred ljudima, priznaću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima. A ko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima“ (Mt. 10, 32-33).
Sv. Justin Ćelijski
Sv. Justin Ćelijski
(1894 - 1979)
Analiza
Pretraga