8-9
Sva sila i moć i vlast daje se hrišćanima od Gospoda Hrista. A ta sila i moć i vlast projavljuju se u našim evanđelskim raspoloženjima i delima. Hoćeš li da proveriš koliko je sile Hristove u tebi, i moći njegove, i vlasti, onda – ispitaj svoja unutrašnja raspoložen
...Više
ja i svoja dela. Po plodovima se to poznaje. Evanđelska dela su plod naših evanđelskih raspoloženja. A naša evanđelska raspoloženja su plod naše duhovne zajednice sa Hristom. A naša duhovna zajednica sa Hristom je plod naših podviga blagodatnih, naših napora u molitvi evanđelskoj, u ljubavi evanđelskoj, u pravdi evanđelskoj, u dobroti evanđelskoj, u milosrđu evanđelskom, u smirenosti evanđelskoj, u postu evanđelskom, u trpljenju evanđelskom, u uzdržanju evanđelskom ( Mt. 7, 16-23).
Glavno je: neprestano biti u duhovnoj zajednici sa Gospodom Hristom pomoću blagodatnih podviga i dobrodetelji. Onda se i vlast dobija od Gospoda, vlast nad nečistim dusima, a kroz nju i vlast nad nečistim mislima, raspoloženjima, gresima, strastima; i vlast nad bolestima duše m tela i savesti i volje.
Najočigledniji primer toga – sveti Apostoli. Njihovo apostolstvo se svodi na iscelenje ljudi od svih bolesti, najpre duhovnih pa onda telesnih. No za njih je glavno: ljude spasavati od greha pomoću svemoćne blagodati Hristove, i na taj način im izgrađivati duše u „večne kuće“, u večne građevine; koje nikakvi uragani greha i zla ne mogu srušiti, niti ikakvi legioni nečistih duhova osvojiti. Kroz sve svoje apostolsko blagovešće sveti apostoli tome streme, to rade, to grade. Da bi korintskim hrišćanima otvorio oči na to, hristomoćni apostol im piše: „Jer, ako se i nešto više pohvalim vlašću koju nam Gospod dade na popravljanje a ne na kvarenje vaše, neću se postideti, da se ne pokažem kao da vas plašim poslanicama“.
Sve što bogovođeni apostol upotrebljava u svetom evanđelju, upotrebljava na korist Hrišćana. I kada preti, i kada kori, i kada moli, i kada preklinje, i mada ruži, i kada kara, i kada kažnjava, sve to čini sa ciljem: da im pomogne u spasenju, u ohristovljenju, u izgrađivanju sebe Evanđeljem. Učeći ih da se sa gresima bore pokajanjem, sveti apostol ih uči kako se uklanjaju iz duše one zle sile koje ruše dušu, obaraju je, razaraju je. A te razorne sile su gresi, jedino gresi. To je vrhovni neprijatelj naš u svima svetovima. Iza njega stoji otac njegov – đavo. Ko se pokajanjem oslobodi greha pomoću blagodati Hristove koja se daje za pokajanje, taj spasava dušu svoju od unutrašnjih razornih i rušilačkih sila, koje iznutra ruše i razaraju duše.