„I nastaše gromovi i jeka“ – svim tim označavaju se strahote koje će se desiti pred svršetak sveta, slično kao što su i na Sinajskoj gori poslužili kao simvoli božanskog prisustva, zastrašujući sve, a razborite privodeći pokajanju. Tome i služe angeli koji, podražavajući Hrista,
...Više
kao milosrdni lekari spaljivanjem rana i odsecanjima u vidu nedaća isceljuju grehovne slabosti bolesnika ili, tačnije, olakšavaju nemarnima buduću kaznu, ali jedino ukoliko ih (nedaće) podnesu sa blagodarnošću. Neka nas, koji smo zapečaćeni (εσφραγισμενοι) časnim i skupocenim imenom Hristovim, koji priželjkujemo proslavljenje svetih i molimo da se putem sadašnjih stradanja oslobodimo budućih patnji, čovekoljubac Gospod, kažnjavajući nas, ne predaje smrti (v. Ps. 118; 18), kao što je pisano. Naprotiv, neka se ublaže zli dani večnih mučenja, kada bezdan prekrije začetnika greha i obuhvati ga mračno i podzemno mesto geene, kako bismo, uvedeni sa svetima u obitavalište radosti, bili večno sa Samim Hristom, Spasiteljem i Bogom, Kojem sa Ocem i Presvetim Duhom dolikuje svaka slava, čast i poklonjenje, sada i uvek i u vekove vekova. Amin