1 I peti anđeo zatrubi, i vidjeh zvijezdu gdje pade s neba na zemlju, i dade joj se ključ od studenca bezdana;

2 I otvori studenac bezdana, i iziđe dim iz studenca kao dim velike peći, i pocrnje sunce i nebo od dima studenčeva;

3 I iz dima iziđoše skakavci na zemlju, i dade im se oblast, kao što i skorpije imaju oblast na zemlji.

4 I reče im se da ne ude travi zemaljskoj, niti ikakoj zeleni, niti ikaku drvetu, nego samo ljudima koji nemaju pečata Božijega na čelima svojima.

5 I dade im se da ih ne ubijaju, nego da ih muče pet mjeseci; i mučenje njihovo bijaše kao mučenje skorpijno kad ujede čovjeka;

6 I u te dane tražiće ljudi smrt, i neće je naći; i željeće da umru, i smrt će od njih bježati.

7 I skakavci bijahu kao konji spremljeni na boj; i na glavama njihovima kao krune od zlata, i lica njihova kao lica čovječija.

8 I imahu kose kao kose ženske, i zubi njihovi bijahu kao u lavova;

9 I imahu oklope kao oklope gvozdene, i glas krila njihovijeh bijaše kao glas kola kad mnogi konji trče na boj;

10 I imahu repove kao skorpijne, i žalci bijahu na repovima njihovima; i dana im bješe oblast da ude ljudima pet mjeseci.

11 I imahu nad sobom cara anđela bezdana kojemu je ime Jevrejski Avadon, a Grčki Apolion.

12 Jedno zlo prođe, evo idu još dva zla za ovijem.

13 I šesti anđeo zatrubi, i čuh glas jedan od četiri roglja zlatnoga oltara, koji je pred Bogom,

14 Gdje govori šestome anđelu koji imaše trubu: odriješi četiri anđela koji su svezani kod rijeke velike Eufrata.

15 I biše odriješena četiri anđela koji bijahu pripravljeni na sahat, i dan, i mjesec, i godinu, da pobiju trećinu ljudi.

16 I broj vojnika na konjma bijaše dvjesta hiljada hiljada; i čuh broj njihov.

17 I tako vidjeh u utvari konje, i one što sjeđahu na njima, koji imahu oklope ognjene i plavetne i sumporne; i glave konja njihovijeh bijahu kao glave lavova, i iz usta njihovijeh izlažaše oganj i dim i sumpor.

18 I od ova tri zla pogibe trećina ljudi, od ognja i od dima i od sumpora što izlažaše iz usta njihovijeh.

19 Jer sila konja bješe u ustima njihovima, i u repovima njihovima; jer repovi njihovi bivahu kao zmije i imahu glave, i njima iđahu.

20 I ostali ljudi koji ne biše pobijeni zlima ovima, ne pokajaše se od djela ruku svojijeh da se ne poklanjaju đavolima, ni idolima zlatnima i srebrnima i mjedenima i kamenima i drvenima, koji ni mogu vidjeti, ni čuti, ni hoditi;

21 Niti se pokajaše od ubistva svojijeh, ni od čaranja svojijeh, ni od kurvarstva svojega, ni od krađa svojijeh.