Kad se jereticima markionitima dogodi da neko umre bez krštenja, oni onda nekoga od živih sakriju ispod mrtvačkog odra, prilaze odru i pitaju umrloga želi li da se krsti. Onaj što se sakrio ispod odra odgovara odande da želi i na taj način njega krštavaju umesto umrloga. Kada ih pak optuže
...Više
zbog toga, onda oni u svoju odbranu kažu da je apostol tako rekao i navode, bezumnici, ovu izreku. To, međutim, nije tako. Nego kako?
Onaj, koji želi da se krsti, izgovara Simvol vere, a u njemu su i sledeće reči: Verujem u vaskrsenje mrtvih. On, dakle, kaže: šta da rade oni koji su poverovali budućem vaskrsenju mrtvih tela i koji su se u toj nadi krstili, kad su se obmanuli? Zašto se, najzad, ljudi i krste zbog vaskrsenja, tj. u očekivanju vaskrsenja, ako mrtvi ne vaskrsavaju