1 I ja, braćo, ne mogoh s vama govoriti kao s duhovnima nego kao s tjelesnima, kao s malom djecom u Hristu.

2 Mlijekom vas napojih a ne jelom, jer još ne mogaste, i ni sad još ne možete,

3 Jer ste još tjelesni. Jer gdje su među vama zavisti i svađe i nesloge, nijeste li tjelesni, i ne živite li po čovjeku?

4 Jer kad govori ko: ja sam Pavlov; a drugi: ja sam Apolov; nijeste li tjelesni?

5 Ko je dakle Pavle a ko li Apolo do samo sluge kroz koje vjerovaste, kao što i svakome Gospod dade?

6 Ja posadih, Apolo zali, a Bog dade te uzraste.

7 Tako niti je onaj što koji sadi, ni onaj koji zaljeva, nego Bog koji daje te raste.

8 A onaj koji sadi i koji zaljeva jednaki su; i svaki će primiti svoju platu po svojemu trudu.

9 Jer mi smo Bogu pomagači, a vi ste Božija njiva, Božija građevina.

10 Po blagodati Božijoj koja mi je dana ja kao premudri neimar postavih temelj, a drugi zida u visinu; ali svaki neka gleda kako zida.

11 Jer temelja drugoga niko ne može postaviti osim onoga koji je postavljen, koji je Isus Hristos.

12 Ako li ko zida na ovome temelju zlato, srebro, drago kamenje, drva, sijeno, slamu,

13 Svakoga će djelo izići na vidjelo; jer će dan pokazati, jer će se ognjem otkriti, i svako djelo pokazaće oganj kao što jest.

14 I ako ostane čije djelo što je nazidao, primiće platu.

15 A čije djelo izgori, otići će u štetu: a sam će se spasti tako kao kroz oganj.

16 Ne znate li da ste vi crkva Božija, i Duh Božij živi u vama?

17 Ako pokvari ko crkvu Božiju, pokvariće njega Bog: jer je crkva Božija sveta, a to ste vi.

18 Niko neka se ne vara: ako ko među vama misli da je mudar na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar.

19 Jer je premudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom, jer je pisano: hvata premudre u njihovu lukavstvu.

20 I opet: Gospod zna pomisli mudrijeh da su ništa.

21 Zato niko da se ne hvali čovjekom, jer je sve vaše.

22 Bio Pavle, ili Apolo, ili Kifa, ili svijet, ili život ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše;

23 A vi ste Hristovi a Hristos Božij.