1 Držite se ljubavi, a starajte se za duhovne dare, a osobito da prorokujete.

2 Jer koji govori jezike, ne govori ljudima nego Bogu: jer niko ne sluša, a on duhom govori tajne.

3 A koji prorokuje govori ljudima za popravljanje i utjehu i utvrđenje.

4 Jer koji govori jezike sebe popravlja, a koji prorokuje crkvu popravlja.

5 Ali ja bih htio da vi svi govorite jezike, a još više da prorokujete: jer je veći onaj koji prorokuje negoli koji govori jezike, već ako ko kazuje, da se crkva popravlja.

6 A sad, braćo, ako dođem k vama jezike govoreći, kaku ću korist učiniti ako vam ne govorim ili u otkrivenju, ili u razumu, ili u proroštvu, ili u nauci?

7 Kao neke stvari bezdušne koje daju glas, bila svirala ili gusle, ako različna glasa ne daju, kako će se razumjeti šta se svira ili gudi?

8 Jer ako truba da nerazgovijetan glas, ko će se pripraviti na boj?

9 Tako i vi ako nerazumljivu riječ rečete jezikom, kako će se razumjeti šta govorite? Jer ćete govoriti u vjetar.

10 Ima na svijetu Bog zna koliko različnijeh glasova, ali nijedan nije bez značenja.

11 Ako dakle ne znam sile glasa, biću nijemac onome kome govorim, i onaj koji govori biće meni nijemac.

12 Tako i vi, budući da se starate za duhovne darove, gledajte da budete onima bogati koji su na popravljanje crkve.

13 Zato koji govori jezikom neka se moli Bogu da kazuje.

14 Jer ako se jezikom molim Bogu, moj se duh moli, a um je moj bez ploda.

15 Šta će se dakle činiti? Moliću se Bogu duhom, a moliću se i umom; hvaliću Boga duhom, a hvaliću i umom.

16 Jer kad blagosloviš duhom kako će onaj koji stoji mjesto prostaka reći amin po tvome blagoslovu, kad ne zna šta govoriš?

17 Ti dobro zahvaljuješ, ali se drugi ne popravlja.

18 Hvala Bogu mojemu što govorim jezike većma od sviju vas.

19 Ali u crkvi volim pet riječi umom svojijem reći, da se i drugi pomognu, negoli hiljadu riječi jezikom.

20 Braćo! ne budite djeca umom, nego pakošću djetinjite, a umom budite savršeni.

21 U zakonu piše: drugijem jezicima i drugijem usnama govoriću narodu ovome, i ni tako me neće poslušati, govori Gospod.

22 Zato su jezici za znak ne onima koji vjeruju, nego koji ne vjeruju; a proroštvo ne onima koji ne vjeruju, nego koji vjeruju.

23 Ako se dakle skupi crkva sva na jedno mjesto, i svi uzgovorite jezicima, a dođu i prostaci, ili nevjernici, neće li reći da ste poludjeli?

24 A ako svi prorokuju, i dođe kakav nevjernik ili prostak, bude pokaran od sviju i suđen od sviju.

25 I tako tajne srca njegova bivaju javljene, i tako padnuvši ničice pokloniće se Bogu, i kazaće da je zaista Bog s vama.

26 Šta će se dakle činiti, braćo? Kad se sabirate svaki od vas ima psalam, ima nauku, ima jezik, ima otkrivenje, ima kazivanje; a sve da biva na popravljanje.

27 Ako govori ko jezikom, ili po dvojica, ili najviše po trojica, i to poredom; a jedan da kazuje.

28 Ako li ne bude nikoga da kazuje, neka ćuti u crkvi, a sebi neka govori i Bogu.

29 A proroci dva ili tri neka govore, i drugi neka rasuđuju.

30 Ako li se otkrije što drugome koji sjedi, neka čeka dok prvi ućuti.

31 Jer možete prorokovati svi, jedan po jedan, da se svi uče, i svi da se tješe.

32 I duhovi proročki pokoravaju se prorocima;

33 Jer Bog nije Bog bune, nego mira, kao po svima crkvama svetijeh.

34 Žene vaše da ćute u crkvama; jer se njima ne dopusti da govore, nego da slušaju, kao što i zakon govori.

35 Ako li hoće čemu da se nauče, kod kuće muževe svoje neka pitaju; jer je ružno ženi da govori u crkvi.

36 Eda li od vas riječ Božija iziđe? ili samijem vama dođe?

37 Ako ko misli da je prorok ili duhovan, neka razumije što vam pišem, jer su Gospodnje zapovijesti.

38 Ako li ko ne razumije, neka ne razumije.

39 Zato, braćo moja, starajte se da prorokujete, i ne zabranjujte govoriti jezicima.

40 A sve neka biva pošteno i uredno.

Analiza
Pretraga