Kategorija
Teologija
-

Šta je Miroljub Petrović?
Jedna je od popularnijih religijskih internet figura na Balkanu. Proslavio se tokom zlatnog doba Balkan info podkesta, kao direktan, harizmatičan i samouveren glas „hrišćanstva“, “tradicije” i “porodičnih vrednosti”. Njegova retorika je mnogima toliko privlačna da se izrodio kult ličnosti, masa „Miroljubovih svedoka“, koja još uvek ponavlja njegove fraze. Međutim, ovo svi već znaju. Fokusirao bih…
-

Odbrana slave, jaja i badnjaka
Večita kritika Pravoslavne Crkve na našim prostorima, od strane protestanata, je da je prihvatila mnoge paganske običaje. Uglavnom misleći na slave, farbanje jaja za Vaskrs i paljenje badnjaka za Božić. Pre svega bih istakao da su dogme obavezna verovanja koja svaki član Crkve mora da ispoveda, poput učenja iz Simbola Vere. Sveta Trojica, Otelotvorenje Sina,…
-

Luka kao Ikonopisac
Hrišćansko Predanje vezuje nastanak hrišćanske ikonografije za ličnost jednog od sedamdesetorice Apostola, Svetog Luku. Da li je ovo bio pokušaj ikonofila da daju istorijski legitimitet svojoj praksi pravljenja i poštovanja predstava svetitelja – ili zapravo ima istorijskog temelja? Pokušaćemo na ovo pitanje da odgovorimo u ovom kratkom tekstu. Luka kao lekar i slikar Iz svetopisamskih…
-

Sretenje: Sa čime se mi to susrećemo danas?
Sa čime se to mi susrećemo danas? Za kakvim susretom čeznemo? Sveti Simeon Bogoprimac je živeo u iščekivanju susreta sa Spasenjem i u momentu susreta odahnuo i radosno primio dugo očekivanu smrt kao odmor i prelaz u život, na radost svoju i na radost mnogih. Da li mi danas, ikako, razumemo takvo iščekivanje ? Da…
-

Rađanje ikone – Svedok Vaskrsenja
Svaki praznik, svaki događaj koji svedoči o brizi Boga o ljudima i Njegovom sveštenom delu, ljudska stvaralačka priroda zaželela je i zapotrebovala da zabeleži i time zasvedoči istinitost toga dela. Događajem se jedino može nazvati ono što se zbiva u odnosu Boga i ljudi i što od Boga potiče. Hrišćanin je svedok ovih zbivanja, jer…
-

Iz Egipta pozvah sina svoga
Već duže vreme razmišljam da napišem tekst o ovim temama, no nikako da se odlučim gde i kako da počnem. Sve one su povezane i imaju zanimljiv odnos, ali, barem meni, odrediti im svojevrstan početak predstavlja priličan problem. Pokušaću da ovaj dijalog sa samim sobom počnem kalemeći se na duh mog teksta o datumu Hristovog…
-

Voda gornja i voda donja
Pismo konstantno govori o „vodama iznad“ i „vodama ispod“. Voda je, u svim kulturama antičkog sveta, sasvim jasno, simvol haosa – nečeg nepoznatog, nepredvidivog, neukroćenog, nekategorisanog. Sad se odjednom ne razlikuju toliko Tales i Heraklit. Pitaj, savremeni čoveče (čitaj: vaspitani varvarine) svoje davne pretke. Oni su za tebe glupi. No, ne birini, i ti si…
-

Kruna, kadionica i lestvica
Moj omiljeni bibličar, Stiven de Jang, čovek koji je, iako veliki „dr“, pre svega još veći „fr“, uvek napominje da u „Bibliji nema metafora“. Pored njega, to takođe stalno ističu i meni takođe jako bliska braća Pažo – Džonatan i Metju, za čiju knjigu „Jezik stvaranja“ uvek govorim da je apsolutno osnovna za svaki pokušaj…
-

Kada se rodio Hristos?
Roždestvo Hristovo je sam centar sve hrišćanske teologije i sidro realnosti. Malo je reći da ka Vitlejemskoj pećini uperuju starozavetni sveci. Ka njoj uperuje sve i sva, tu sve počinje i sve se završava. Svaka priča pojedinačno i Velika priča naše kosmičke istorije, koje sve one zajedno obrazuju. Svaki obrazac, svaka tvar, sve od prašine…