10 Božijih zapovesti

Kako glase 10 Božijih zapovesti

1. Ja sam Gospod Bog tvoj; nemoj imati drugih bogova osim Mene.
2. Ne pravi sebi idola niti kakva lika; nemoj im se klanjati niti im služiti.
3. Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svog.
4. Sećaj se dana odmora da ga svetkuješ; šest dana radi i obavi sve poslove svoje, a sedmi dan je odmor Gospodu Bogu tvome.
5. Poštuj oca svoga i mater svoju, da ti dobro bude i da dugo poživiš na zemlji.
6. Ne ubij.
7. Ne čini preljube.
8. Ne ukradi.
9. Ne svedoči lažno na bližnjega svoga.
10. Ne poželi ništa što je tuđe.

Objava 10 Božijih zapovesti

Deset božijih zapovesti Bog je objavio Mojsiju, na Sinajskoj gori (Izlazak 20, Ponovljeni zakon 5).

Prvih 5 Božjih zapovesti ponavlja i Isus u Mt. 19:17-19. A pominje ih i apostol Pavle u poslanici Rimljanima Rim. 13:8-10.

Značaj 10 Božijih zapovesti

Božije zapovesti čine osnov hrišćanske vere. One predstavljaju savršenstvo starozavjetnog teksta i date su direktno od Boga. Objavljenje narodu Izraela, preko Mojsija, deset Božijih zapovesti su vanvremenske i važe za sve narode u svim vremenima.

Dve ploče zaveta

Prema Svetom Pismu, Bog je deset zapovesti napisao na dve kamene ploče, koje su se kasnije čuvale u Kovčegu zaveta. Crkveno predanje ovu podelu tumači i duhovno: prve četiri zapovesti govore o odnosu čoveka prema Bogu, a ostalih šest o odnosu čoveka prema bližnjima.

Isto to je ukratko izrazio i sam Gospod Isus Hristos kada su Ga upitali koja je najveća zapovest u zakonu. Odgovorio je da je prva i najveća zapovest ljubiti Gospoda Boga svim srcem, svom dušom i svom mišlju, a druga, slična njoj, ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe. Na te dve zapovesti, kako kaže Hristos, „stoji sav zakon i proroci“ (Mt. 22:37-40).

Objašnjenje 10 Božijih zapovesti

Prva zapovest uči da postoji samo jedan istiniti Bog i da Njemu pripada prvo mesto u našem životu. Njome se zabranjuju bezbožništvo, mnogoboštvo, sujeverje, gatanje i vračanje.

Druga zapovest zabranjuje klanjanje idolima, odnosno obožavanje stvorenja umesto Tvorca. Idol može biti i nešto što nije kip: novac, slava ili strast kojoj čovek služi kao bogu. Poštovanje svetih ikona nije u suprotnosti sa ovom zapovešću. Kako je potvrdio Sedmi Vaseljenski sabor, poštovanje koje se odaje ikoni prelazi na onoga ko je na njoj prikazan, a klanjamo se samo Bogu.

Treća zapovest uči strahopoštovanju prema imenu Božijem. Njome se zabranjuju hula, lake i lažne zakletve i olako izgovaranje imena Božijeg bez molitve i pažnje.

Četvrta zapovest govori o danu posvećenom Bogu. U Starom zavetu to je bila subota, a hrišćani od apostolskog vremena praznuju nedelju, dan Hristovog Vaskrsenja. Taj dan se posvećuje molitvi, Svetoj liturgiji i dobrim delima.

Peta zapovest nalaže poštovanje roditelja, a po tumačenju Crkve i svih koji se o nama staraju: učitelja, duhovnika i starijih. Apostol Pavle je naziva „prvom zapovešću s obećanjem“, jer je uz nju dato obećanje dugog i dobrog života (Ef. 6:2-3).

Šesta zapovest zabranjuje oduzimanje ljudskog života, svog ili tuđeg. Hristos ju je produbio rečima da je kriv i onaj ko se gnevi na brata svoga (Mt. 5:21-22), jer mržnja je koren ubistva.

Sedma zapovest čuva svetinju braka i čistotu. Po Hristovim rečima, preljubu u srcu čini već onaj ko pogleda ženu sa željom za njom (Mt. 5:28).

Osma zapovest zabranjuje ne samo krađu, nego i svaku prevaru, nepošten rad, uskraćivanje plate radniku i prisvajanje onoga što pripada drugome.

Deveta zapovest zabranjuje lažno svedočenje, ali i svaku laž, klevetu, ogovaranje i osuđivanje bližnjeg.

Deseta zapovest ide najdublje od svih, jer zabranjuje ne samo zlo delo, nego i samu zlu želju. Sveti Oci uče da greh počinje u mislima, pa se zato čovek mora boriti protiv strasti još dok su one samo pomisao.

Deset Božijih zapovesti u Novom zavetu

Gospod Isus Hristos je rekao da nije došao da ukine zakon, nego da ga ispuni (Mt. 5:17). U Besedi na gori On zapovesti ne ukida, već ih produbljuje: od spoljašnjeg ponašanja vodi ka unutrašnjem čišćenju srca. Zato za hrišćanina deset Božijih zapovesti nisu samo spisak zabrana, nego početak puta ka ljubavi prema Bogu i bližnjem, koju je Hristos postavio kao merilo svega.