Da li je moguće vjerovati u vaskrsenje Isusa Hrista, ili za to nema nikakvog osnova? Ovaj argument ne pokušava teološki ili filozofski nekoga da ubijedi u to. Naprotiv, argument se bavi isključivo istorijskim činjenicama i jedino iz tih činjenica izvodi se najprihvatljiviji zaključak.

Pomenute istorijske činjenice, odnosno premise ovog argumenta su sledeće:

1. Isus je istorijska ličnost.

2. Razapet je i umro je na krstu.

3. Bio je pogreben.

4. Javio se ljudima nakon smrti.

5. Grob je bio prazan.

6. Iz 1-5 slijedi da je Isus vaskrsao iz groba.

Za svakog ko ne vjeruje u čuda, vaskrsenje Isusa zvuči kao bajka. Kako je moguće da se neko pokaže narodu, a prethodno je umro? Jednostavno, to nije moguće. Međutim, argument upravo dokazuje istinitost svih premisa i ostaje nam samo da izvučemo zaključak, a to je da se vaskrsenje Isusa Hrista zaista dogodilo.

Isus je istorijska ličnost

Ne postoji gotovo nijedan relevantan stručnjak koji smatra da Isus nije postojao. Naravno, ne slažu se svi sa natprirodnim karakterom koji mu Biblija pridaje, ali kada govorimo o istorijskom Isusu, ovo se danas u akademskim krugovima ne dovodi u pitanje.

O izvorima koji pominju Isusa možete pročitati više na strani: Izvori o postojanju Isusa

Razapet je i umro je na krstu

Jednako tome da je postojao, niko ne dovodi u pitanje ni to da je Isus bio i razapet na krstu. Većina izvora koje imamo o tome da je postojao, pominju i njegovo raspeće.

Američki ekspert za Novi zavjet, Bart Ehrman, kaže sledeće:
“Jedan od najsigurnijih istorijskih činjenica jeste da je Isus razapet pod Pontijem Pilatom” (“The historical Jesus”, str. 162)

Poznati engleski stručnjak, NT Wright isto tako kaže:
“Raspeće Isusa Hrista na krstu je sigurno.”

Još jedan poznati stručnjak, Craig Evans, u svojoj knjizi “Jesus, the Final Days”  (str. 3), piše:
“Nijedan ozbiljan istoričar ne može sumnjati da je Isus zaista postojao i da je razapet u doba Pontija PIlata”.

John Dominic Crossan, ekspert za istoriju ranog hrišćanstva, takođe nema nikakvu sumnju:
“Da je Isus razapet na krstu sigurno je toliko koliko istorijski išta može biti sigurno”. (“Jesus: A Revolutionary Biography”, str. 145)

Njemački ekspert Gerd Lüdemann zaključuje kao i ostali:
“Isusova smrt na krstu se ne dovodi u pitanje”. (“The ressurection of Christ”, str. 50)

Bio je pogreben

Kada pažljivo pogledamo Novi zavjet, možemo naći dovoljno izvora i za tvrdnju da je Isus zaista bio pogreben. Prvo, apostol Pavle pominje ovaj podatak u 1. Poslanici Korinćanima 15:3-7:

“Jer vam najprije predadoh što i primih da Hristos umrije za grijehe naše, po pismu, I da bi ukopan, i da usta treći dan, po pismu, I da se javi Kifi, potom jedanaestorici apostola; A potom ga vidješe jednom više od pet stotina braće, od kojijeh mnogi žive i sad, a neki i pomriješe; A potom se javi Jakovu, pa onda svima apostolima;”

Ovdje se ne radi o tome da ovo tvrdi samo apostol Pavle, već nam on prenosi najranije uvjerenje hrišćana.

Potvrdu za to imamo u Jevanđeljima. Svako od njih pominje Josifa iz Arimateje koji je Isusov pogreb bio preuzeo na sebe. Izvještaj u Jevanđelju po Marku o tome se smatra i najstarijim. Ovaj izvještaj seže toliko rano da nije mogao biti predmet bilo kakve prepravke i dodavanja. U Djelima apostolskim takođe imamo potvrdu polaganja Isusovog tijela u grob (13:28-31).

Na kraju, da se nešto drugo dogodilo sa Isusovim tijelom, imali bismo bar neke istorijske izvještaje o tome, ali nemamo nijedan.

Javio se ljudima nakon smrti

Ako se vratimo ovom ranom hrišćanskom uvjerenju, vidimo da se Isus javio mnogima nakon raspeća.

1. Javio se Petru. Ovo je rano predanje koje je potvrdio apostol Pavle, a pominje se i u Jevanđelju po Luki (24:34). Ovdje se Petar naziva Simonom što potvrđuje da se radi o ranom predanju.

2. Isus se zatim javio i apostolima, naravno, svima osim Jude. Pored Pavla, ovo pominje jevanđelist Luka (24:36-42) i Jovan (20:19-20).

3. A javio se potom i više od 500 stotina ljudi. Dok imamo samo jedan izvor o ovom javljanju, ono što apostol Pavle govori uliva povjerenje u kredibilnost izvještaja. Naime, apostol Pavle se poziva na svjedoke koji su onda to mogli da potvrde.

4. Javljanje Jakovu je takođe interesantno. Jakov je bio Isusov “brat” koji nije vjerovao u Isusovu propovjed. Nije vjerovao da je Isus mesija ili prorok, ili bilo ko poseban. Međutim, ovo javljanje ga je promijenilo i Jakov je kasnije mučenički ubijen zbog svoje vjere.

5. Ponovno javljanje apostolima se vjerovatno odnosi na veću grupu učenika, osim “Dvanaestorice”.

6. Na kraju, Isus se javio apostolu Pavlu. Apostol Pavle je po sopstvenom iskazu bio progonitelj Hrišćana. Jednom prilikom, na njegovom putu za Damask, javio mu se Isus i tada se obratio.

Dokle ovo ne može samo po sebi dokazati vaskrsenje Isusa, ovi različiti izvještaji mogu uspostaviti istorijsku činjenicu da je više ljudi, možda i više stotina imalo neko viđenje za koje su tvrdili da je Isus.

Grob je bio prazan

Da je sve bila samo utješna priča ili nešto slično, Jevreji, Rimljani ili bilo ko, mogao je jednostavno otići do Isusovog groba i demonstrirati da je Isusovo tijelo i dalje tamo i da nikakvog vaskrsenja nije bilo. Međutim, ovo se nikada nije desilo, iz prostog razloga što je grob Isusa Hrista bio prazan.

Svi izvještaji, bilo da su u pitanju Jevanđelja ili poslanice, pominju fizičko vaskrsenje Isusa, a ne samo vizije učenika u kojima se Isus javio nefizički.

Vaskrsenje Isusa je jedini zaključak

Iz premisa, jedini logičan zaključak koji slijedi, jeste da se vaskrsenje Isusa zaista dogodilo, što je mnogo puta predskazao, kako i sam, tako i proroci prije njega.

Alternative i primjedbe

U istoriji ništa nije sigurno

Sasvim dobra primjedba jeste da u istoriji ništa nije 100% sigurno i da nije moguće tvrditi da su ove činjenice u istom tom procentu tačne. Naravno da je tako, ali bismo iste kriterijume morali primijeniti na sve ostalo u istoriji. Drugo, u nauci uzimamo tačnim ono što je najplauzibilnije. S obzirom da ne postoje bolje alternative, i da je vaskrsenje najbolji odgovor, ne postoji logičan razlog zašto ne bismo vaskrsenje smatrali tačnim.

Isus je preživio krst

Sa druge strane, ne tako dobar protivargument. Obično se raspeće pogrešno zamišlja. Prvo, Isus nije prosto “visio” na krstu. Njegove ruke i noge bile su probodene ogromnim ekserima. Rimski vojnici su ga tukli bičevima, koji su bili napravljeni tako što su na vrhu imali metalne kugle i bodlje koje bi stvarale otvorene rane po tijelu i odvajale djelove kože i mesa. Na kraju, Isus je bio proboden i kopljem.

Halucinacije

Čest protivargument je da su apostoli imali samo halucinacije. Međutim, ovo ne objašnjava nestanak Isusovog tijela iz groba. Takođe, nije moguće da više stotina ljudi halucinira istu stvar u isto vrijeme.

Islamski odgovor

Objektivno, najbolja alternativa nalazi se u Kuranu. Po svetoj knjizi muslimana, Alah je nekog drugog razapeo na krst, a ljudima se učinilo da je to Isus. Zapravo, ovo je interpretacija veoma kratkog i nejasnog kuranskog izvještaja o ovom događaju.

Međutim, ova alternativa ima istorijske i teološke mane. Prvo, nije realno odbiti sve nezavisne i rane izvore zbog svega nekoliko riječi nastalih 600 godina kasnije.
Teološke implikacije kuranskog teksta su da je Alah prevario ljude i sam stvorio Hrišćanstvo – a zatim ga prokleo i osudio hrišćane na pakao, zbog toga što ih je nagovorio u to da vjeruju.