Šta je Sveto Trojstvo?

Hrišćanstvo je monoteistička religija i hrišćani vjeruju u jednog Boga. Hrišćansko učenje kaže da Bog postoji u tri ipostasi kao Otac, Sin i Sveti Duh. Ovo troje čini Sveto Trojstvo, odnosno Svetu Trojicu kako je ispravno reći. Na pitanje šta je Bog, reći ćemo da je to biće koje je savršeno, sveznajuće, svemoćno, sveprisutno, svedobro, itd. Sveto Trojstvo je odgovor na pitanje ko je Bog.

Unutar Svete Trojice vlada princip zajedničarenja: Otac rađa i izvodi, Sin se rađa i stanište je Duha, a Duh ishodi i prebiva u Sinu i prosvećuje (Sv. Jovan Damaskin).

Jedan Bog

Nipošto ne treba misliti da je Trojstvo učenje o tri boga. Nijedan hrišćanin ne vjeruje da postoji više nego jedan Bog. Ličnosti Trojstva nisu zasebni bogovi, već ličnosti jednog istog Boga. Biblija je o tome jasna i nalazimo veliki broj stihova koji to potvrđuju (Pnz 4:35, Pnz 32:39, 2. Sam 7:22, 1. Car 8:60, 2. Car 5:15, 2. Car 19:15, 1. Dne 17:20, Nem 9:6, Psalm 18:31, Psalm 86:10, Isa 37:16, Isa 43:10, Isa 44:6, Isa 45:5, Isa 46:9, Osija 13:4, Joil 2:27, Zah 14:9, Jovan 17:3, Rim 3:30, Gal 3:20, Efe 4:6, 1. Tim 1:17, 1. Tim 2:5, Jakov 2:19).

Tri ličnosti

Takođe je pogrešno smatrati da je samo Otac Bog, a da su Sin i Sveti Duh stvorenja ili samo načini na koje se Bog Otac javlja. Sin i Duh nisu aspekti Boga, već odvojene ličnosti, odnosni ipostasi, koje pak zajedno sa Ocem čine jedno biće. Bog je trojičan – u tri ličnosti, ali jedan u biću i suštini.

Otac

Kako piše i u Simvolu vjere, Bog Otac je svedržitelj i tvorac svega vidljivog i nevidljivog. On je nerođen i ne ishodi, a iz njega druga dva ipostasa dobijaju svoj karakter.

Sin

Sin, odnosno Isus Hristos je vječno rođen od Boga Oca. On je savječan Bogu Ocu i kroz njega je Bog Otac stvorio sve. Isus Hristos je bio tijelom postao čovjek kako bi krsnom smrću spasio svijet od grijeha, a potom se vratio Bogu Ocu u istu slavu koju je oduvijek dijelio sa Ocem (Jn 17:5). Hristos će opet doći na svijet „da sudi živima i mrtvima i njegovom carstvu neće biti kraja“.

Sveti duh

Treće lice Svetog Trojstva je Duh Sveti koji ishodi od Oca. Bog je stvorio svijet kroz Sina u Duhu. Sveti Duh je govorio kroz proroke i nadahnjuje ljude. Prva Crkva je nastala silaskom Duha Svetoga na apostole.

Ove tri ličnosti zajedno čine Svetu Trojicu, odnosno Sveto Trojstvo.

Trojstvo u Bibliji

Iako se riječ Trojstvo ne nalazi u Bibliji, učenje o Trojstvu prožima čitav biblijski tekst i jasno je da ovo učenje ima utemeljenje u Bibliji i da nije dogma koja je naknadno nastala u Crkvi. Učenje je kasnije na Crkvenim saborima samo definisano i potvrđeno.

Formula Trojstva

Tako na primjer, u Jevanđelju po Mateju čitamo da Isus kaže učenicima da idu i uče sve narode „krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha” (Mt 28:19).

U poslanici Rimljanima, apostol Pavle piše:

Od Pavla, sluge Isusa Hrista, pozvanoga apostola izabranoga za jevanđelje Božije, Koje Bog naprijed obeća preko proroka svojijeh u svetijem pismima, O sinu svojemu, koji je po tijelu rođen od sjemena Davidova, A posvjedočen silno za sina Božijega Duhom svetinje po vaskrseniju iz mrtvijeh, Isusu Hristu Gospodu našemu. (Rim 1:1-4)

Jasno govori o tome da je Isus Bog i u Prvoj poslanici Timoteju:

I, kao što je priznato, velika je tajna pobožnosti: Bog se javi u tijelu, opravda se u Duhu, pokaza se anđelima, propovjedi se neznabošcima, vjerova se na svijetu, uznese se u slavi. (1. Tim. 3:16)

Ovdje ne samo da se pojavljuje „formula Trojstva”, već se eksplicitno kaže da se Bog javio u tijelu.

Još jednom apostol Pavle pominje trojednog Boga:

Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista i ljubav Boga i oca i zajednica svetoga Duha sa svima vama. Amin. (2. Korinćanima 13:13)

Takođe u Prvoj Petrovoj poslanici čitamo:

Po proviđenju Boga oca, svetinjom Duha dovedenijem u poslušanje i kropljenje krvi Isusa Hrista: da vam se umnoži blagodat i mir. (1. Petrova 1:2)

Kada se Isus krstio na Jordanu, Otac je kroz Duha posvjedočio da je Isus njegov Sin:

I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i dođe na njega. (Mt 3:16-17)

U 1. Jovanovoj poslanici čitamo:

Jer je troje što svjedoči na nebu
(1. Jovanova 5:7)

Međutim, da bismo demonstrirali Trojstvo u Bibliji, nije neophodno citirati isključivo stihove koji sadrže formulu Trojstva, kao stihovi iznad. Jednostavno možemo pogledati i stihove u kojima se pokazuje božanski karakter Isusa, kao i Svetog Duha.

Božanski karakter Isusa Hrista

Najstarije napisano Jevanđelje, po Marku, počinje aluzijom na Isaijino proročanstvo. Tamo čitamo sledeće:

Glas je nekoga koji viče: pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. (Isaija 40:3)

Dakle, Isaija proriče dolazak Jahvea koga će najaviti glas u pustinji.

Na početku svog jevanđelja, apostol Marko nam govori da je Jovan Krstitelj taj glas i da najavljuje Isusa. Drugim riječima, poistovjećuje Isusa sa Bogom:

Kao što stoji u proroka: evo ja šaljem anđela svojega pred licem tvojijem, koji će pripraviti put tvoj pred tobom. (Mk 1:2)

Zapravo, ovo je kombinacija aluzija na Isaijino i Malahijino proročanstvo. U knjizi proroka Malahije čitamo:

Evo, ja ću poslati anđela svojega, koji će pripraviti put preda mnom, i iznenada će doći u crkvu svoju Gospod, kojega vi tražite, i anđeo zavjetni, kojega vi želite, evo doći će, veli Gospod nad vojskama. (Mal. 3:1)

Ovdje Jahve govori da će anđeo, (kojeg Marko poistovjećuje sa Jovanom Krstiteljem) pripraviti put za Gospoda.

Apostol Toma Isusa naziva Bogom:

I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj. (Jn 20:28)

Apostol Pavle Isusa naziva Bogom u Poslanici Rimljanima:

Kojijeh su i oci, i od kojijeh je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloven vavijek. Amin. (Rim. 9:5)

Isus je još jednom konkretno nazvan Bogom, u Drugoj poslanici Petrovoj:

Od Simona Petra, sluge i apostola Isusa Hrista, onima što su primili s nama jednu časnu vjeru u pravdi Boga našega i spasa Isusa Hrista. (2. Petrova poslanica 1:1)

U Jevanđelju po Marku čitamo da Isus oprašta grijehe – nešto što samo Bog može:

A Isus vidjevši vjeru njihovu reče uzetome: sinko! opraštaju ti se grijesi tvoji. (Mk 2:5)

Jevanđelist Luka u Djelima apostolskim bilježi  da se Isusova krv, prolivena na krstu, naziva Božijom:

Pazite dakle na sebe i na sve stado u kome vas Duh sveti postavi vladikama da pasete crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom; (DAP 20:28)

Ja jesam

Najupečatljiviji stih u Bibliji o tome da je Isus Bog, jeste onaj u kojem sam Isus to kaže:

A Isus im reče: zaista, zaista vam kažem: ja sam prije nego se Avraam rodio (Jn 8:58).

Ovo je bio Isusov odgovor Farisejima na pitanje ko je on. Naime, riječi „ja sam” su riječi koje je Jahve rekao Mojsiju (Izlazak 3:14). Isus je Farisejima time nedvosmisleno saopštio da je on niko drugi do Bog. Oni su ovo savršeno razumjeli i zato su na njega navalili kamenicama (8:59).

Jedno s Ocem

U Jevanđelju po Jovanu čitamo o događaju kada je Filip pitao Isusa da im pokaže Oca. Isus odgovori da je Otac svo vrijeme sa njima i da je On u Ocu i Otac u Njemu (Jn 14).

Božanski karakter Svetog Duha

Novi zavjet je u potpunosti hristocentričan i manje stihova je posvećeno Svetom Duhu. Ipak, pored stihova koji sadrže formulu trojstva, koje smo već pomenuli, i drugi stihovi upućuju da je Sveti Duh jedna od tri ličnosti Boga, a ne samo Božiji aspekt ili nešto drugo.

Sveti duh je ličnost, a ne bezlična energija. To nam potvrđuje više stihova. Primjera radi, Sveti Duh se lično obraća i govori ljudima: DAP  8:29, DAP 11:12, DAP 13:2. Čini po sopstvenoj (Božijoj) volji  (1. Kor 12:11), može se i ožalostiti (Efescima 4:30). U DAP 16:6, čitamo da je Duh zabranio Pavlu i pomoćnicima da propovjedaju. Duh nam pomaže u molitvi (Rim 8:26), i slično.

Takođe čitamo da je odvojena ličnost od Oca i Sina. Primjere za ovo imamo u Jevanđelju po Jovanu (15:26 i 16:7), kada Isus govori o Svetom Duhu kao utješitelju, koji će biti poslan od Oca. Isus ga naziva i „drugim” utješiteljem, stavljajući ga tako „rame uz rame” sa sobom. Isus takođe kaže da će Duh učiti ljude (14:26).

Biblija uči da je Sveti Duh i sveznajući Bog. U DAP 5:3-4 čitamo o čovjeku po imenu Ananija. Koreći ga zbog laži, Petar mu kaže da nije slagao ljudima, nego Svetom Duhu – što govori o sveznanju Svetog Duha. Ali, Petar kaže i da je samim tim Ananija slagao Bogu, što je poistovjećivanje Svetog Duha sa Bogom.
1. Korinćanima 2:10 kaže: „A nama je Bog otkrio Duhom svojijem; jer Duh sve ispituje, i dubine Božije.” Dakle, Duh je Bog koji sve ispituje.

Trojstvo u ranoj Crkvi

Sveto Trojstvo je nešto o čemu svjedoči i rana Crkva. Tako na primjer, Sveti Ignjatije Antiohijski (početak 2. vijeka), u Poslanici Efescima 7:2, piše:

Jedan je Lekar (Hristos i tjelesni i duhovni (i čovek i Bog), i rođeni i nerođeni, Bog javljeni u Tijelu.

U spisu Didahi (druga polovina 1. vijeka), nalazimo uputstva o krštenju i čitamo: „krštavajte u Ime Oca i Sina i Svetoga Duha“.

Sveti Justin Mučenik (početak 2. vijeka), u djelu Prva Apologija piše (1:61):

Jer u ime Oca svih, i Gospoda Boga i Spasa našeg Isusa Hrista i Duha Svetoga čine tada kupanje (krštenje) u vodi…U vodi se priziva ime Oca svih i Gospoda Boga ime…i u ime Isusa Hrista, raspetoga za vrijeme Pontija Pilata i u ime Duha Svetoga, Koji je kroz proroke prorekao sve o Isusu, prosvećeni se krštava.

Sveti Irinej Lionski (kraj 2. vijeka), u djelu Protiv Jeresi (I, 9, 4 i 10:1-2), piše:

Crkva…primila je od Apostola i njihovih učenika vjeru u jednoga Boga Oca, svedržitelja, Stvoritelja neba i zemlje…I jednoga Hrista Isusa, Sina Božijeg, ovaploćenoga za naše spasenje, i u Duha Svetoga, Koji je kroz proroke propovedao domostroje i dolaske, i rođenje od Djeve i stradanje i vaskrsenje iz mrtvih i tjelesno na nebo vaznesenje Ljubljenoga Hrista Isusa Gospoda našeg, i Njegovu s nebesa u slavi Očevoj parusiju, radi vozglavljenja svega i radi vaskrsenja tijela i svecijelog čovječanstva, da Hristu Isusu Gospodu našem i Bogu i Spasitelju i Caru, po blagovoljenju Oca Nevidljivoga, prikloni se svako koljeno nadnebesnih i zemaljskih i podzemnih (bića) i svaki se jezik ispovjedi Njemu…

Atinagora (2. vijek), u djelu Molba za Hrišćane (XII), piše:

…Da znaju Boga i Njegovog Logosa, šta je jednina Sina i Oca, šta zajednica Oca i Sina, šta je Duh, šta je jedinstvo ovo troje, Duha, Sina i Oca i njihova distinkcija u zajedništvu

Krštenjski Simvol Aleksandrijske Crkve (kraj 2. početak 3. vijeka):

Ispovjeda vjeru (novokršteni), govoreći: Vjerujem u Boga Oca, Svedržitelja, i u Jedinorodnog Sina Njegovog, Gospoda našeg Isusa Hrista, i u Duha Svetoga i u vaskrsenje tijela, i Svetu Katoličansku (sabornu) Crkvu.

Sveto Trojstvo u Starom zavjetu

Jedan od osnova hrišćanske vjere jeste da se Bog otkrio ljudima. Bog se nikada nije otkrio u potpunosti, jer je ljudima nemoguće sasvim dokučiti Boga. Stari zavjet je djelimično i postepeno otkrivenje koje svoju punoću doživljava u Novom zavjetu, odnosno Isusu Hristu. Tako u Starom zavjetu nalazimo nagovještaje onoga što će Bog otkriti novozavjetnoj Crkvi.

Na samom početku Starog zavjeta, u knjizi Postanja, već imamo takve nagovještaje. Već u prvom stihu, hebrejska riječ koju prevodimo kao Bog jeste elohim, što je množina. Međutim, glagol koji prevodimo kao stvori je u jednini, što upućuje na trojičnog Boga. U narednom stihu imamo pominjanje Svetog Duha:  „Duh Božiji nošaše se nad vodom”. A već u sledećem, trećem stihu, imamo i Logosa, odnosno Božiju Riječ koji je Logos, odnosno Sin Božiji – Isus Hristos. Jer, Bog reče, nije ništa drugo do ono što apostol Jovan piše na početku svog jevanđelja: U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ.

Psalmi, tradicionalno pripisani Davidu, stvaranje sažimaju ovako u jednom stihu: Riječju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovijeh sva vojska njihova. (Ps. 33:6).

Zatim čitamo i sledeće stihove u psalmima:  Dovijeka je, Gospode, riječ tvoja utvrđena na nebesima (Ps. 119:89),  Posla riječ svoju i iscijeli ih, i izbavi ih iz groba njihova. (Ps. 107:20), Pošlješ duh svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji. (Ps. 104, 30),

Takođe i sledeći stih, gdje se jedna ličnost  Svete Trojice obraća drugoj:

Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima. (Ps. 110:1)

U sledećem psalmu, Otac pomazuje Sina:

Ljubiš pravdu i mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.

(Ps. 45:7)

U knjizi Postanja (18:2), imamo teofaniju u vidu tri anđela.

Podigavši oči svoje pogleda, i gle, tri čovjeka stajahu prema njemu. I ugledavši ih potrča im na susret ispred vrata šatora svojega, i pokloni se do zemlje;

Zanimljivo je primijetiti da im se Avram obraća sa „Gospode”.

Sveta Trojica - Andrej Rubljov, ikona

Ikona Sv. Trojice Andreja Rubljova (1360 – 1430)

Jevreji su vjerovali da će Mesija biti Davidovog roda, ali su takođe vjerovali i da on neće biti veći od Davida. Zato i sam Hristos citira ovaj psalam da dokaže suprotno. Ovo imamo zabilježeno u sva tri sinoptička jevanđelja (Mk. 12:36, Mt. 22:44, Lk. 20:42).

Zato i apostol Petar, propovjedajući vjernom narodu koji ga je slušao, govori da svi znaju gdje je Davidov grob, i da je Gospod niko drugi nego Isus Hristos, kojega je Bog vaskrsao, za šta apostol Petar kaže, svi oni su svjedoci. I on citira upravo ovaj psalam (DAP 2).

U knjizi o Jovu, čitamo kako Jov kaže:

Duh Božji stvorio me je, i dah svemogućega dao mi je život. (Jov 33:4)

U kjnizi Varuha, imamo proročki stih o ovaploćenju Boga:

On je Bog naš, i nema drugoga koji bi se sravnio sa njim…Posle toga na zemlji se javi i sa ljudima poživje.

(Varuh 3:36,38)

 

Bilo bi nam drago da čujemo tvoje mišljenje o ovom tekstu. Slobodno ostavi komentar ispod, ili nam pošalji svoje mišljenje na admin@promisao.com.

Komentari

1 Comment

  1. Слава Оцу и Сину и Светоме Духу и сада и увек и у векове векова. Амин

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *